shouldbefree.html (47134B)
1 <!--#set var="PO_FILE" 2 value='<a href="/philosophy/po/shouldbefree.hr.po"> 3 https://www.gnu.org/philosophy/po/shouldbefree.hr.po</a>' 4 --><!--#set var="ORIGINAL_FILE" value="/philosophy/shouldbefree.html" 5 --><!--#set var="DIFF_FILE" value="/philosophy/po/shouldbefree.hr-diff.html" 6 --><!--#set var="OUTDATED_SINCE" value="2021-07-11" --> 7 8 <!--#include virtual="/server/header.hr.html" --> 9 <!-- Parent-Version: 1.86 --> 10 11 <!-- This file is automatically generated by GNUnited Nations! --> 12 <title>Zašto bi softver trebao biti slobodan - Projekt GNU - Zaklada za slobodan 13 softver</title> 14 15 <!--#include virtual="/philosophy/po/shouldbefree.translist" --> 16 <!--#include virtual="/server/banner.hr.html" --> 17 <!--#include virtual="/server/outdated.hr.html" --> 18 <h2>Zašto bi softver trebao biti slobodan</h2> 19 20 <p> 21 napisao <a href="http://www.stallman.org/"><strong>Richard 22 Stallman</strong></a></p> 23 <h3 id="introduction">Uvod</h3> 24 <p> 25 Postojanje slobodnog softvera neizbježno postavlja pitanje o tome kako bi 26 trebalo donositi odluke o njegovom korištenju. Na primjer, pretpostavimo da 27 jedna osoba koja ima primjerak nekog programa sretne drugu osobu koja bi 28 također željela primjerak tog programa. U mogućnosti su kopirati taj 29 program; tko bi trebao odlučiti hoće li to i učiniti? Dotične osobe? Ili 30 treća strana, koju nazivamo “vlasnikom”?</p> 31 <p> 32 Razvijatelji softvera u razmatranju ovih pitanja uglavnom kreću od 33 pretpostavke da se odgovor temelji na kriteriju najveće moguće dobiti za 34 razvijatelja. Politička moć poslovnih krugova dovela je do toga da vlasti 35 usvoje i ovaj kriterij i odgovor kojeg su predložili razvijatelji: da 36 program ima vlasnika, tipično neku korporaciju povezanu s njegovim razvojem.</p> 37 <p> 38 Želio bih isto pitanje razmotriti na temelju drugačijeg kriterija: napretka 39 i slobode javnosti općenito.</p> 40 <p> 41 Odgovor na ovo ne može nam dati trenutni zakon—zakon bi trebao biti 42 prilagođen etici, a ne obratno. Odluku o tom pitanju ne može donijeti ni 43 trenutna praksa, premda bi mogla predložiti moguće odgovore. Jedini način na 44 koji se može donijeti odluka je pogledati na čiju je korist i na čiju štetu 45 priznavanje vlasništva nad softverom, zašto i u kojoj mjeri. Drugim 46 riječima, trebali bismo izvršiti analizu odnosa cijene i dobrobiti za 47 društvo kao cjelinu, uzimajući u obzir osobnu slobodu kao i proizvodnju 48 materijalnih dobara.</p> 49 <p> 50 U ovom eseju opisat ću učinak vlasništva i pokazati da je takav ishod 51 štetan. Moj zaključak je da programeri imaju dužnost poticati druge da 52 dijele, dalje distribuiraju, proučavaju i poboljšavaju softver kojeg pišu: 53 drugim riječima, da pišu <a 54 href="/philosophy/free-sw.html">“slobodan” softver</a>.<a 55 href="#f1">(1)</a></p> 56 57 <h3 id="owner-justification">Kako vlasnici opravdavaju svoju moć</h3> 58 <p> 59 Oni koji imaju koristi od sadašnjeg sustava, u kojem programi predstavljaju 60 imovinu, iznose dva razloga kojima podupiru svoje zahtjeve za vlasništvom 61 nad programima: emocionalni razlog i ekonomski razlog.</p> 62 <p> 63 Emocionalni razlog glasi ovako: “Ulažem svoj znoj, svoje srce i dušu u 64 ovaj program. Njega stvaram <em>ja</em>, on je <em>moj</em>!”</p> 65 <p> 66 Ovaj razlog ne zahtijeva ozbiljno pobijanje. Osjećaj privrženosti je osjećaj 67 kojeg programeri mogu njegovati kad im odgovara; nije 68 neizbježan. Pogledajmo, na primjer, koliko rado isti ti programeri za plaću 69 uobičajeno prepišu sva prava na neku veliku korporaciju; emocionalna 70 privrženost tajnovito nestane. Suprotno tome, pogledajmo kako veliki 71 umjetnici srednjeg vijeka nisu stavljali na svoja djela ni svoje ime. Njima 72 ime umjetnika nije bilo važno. Ono što je bilo važno je to da je djelo bilo 73 napravljeno—i svrha kojoj će služiti. To gledište prevladavalo je 74 stoljećima.</p> 75 <p> 76 Ekonomski razlog glasi ovako: “Želim se obogatiti (obično neprecizno 77 opisano kao ‘zaraditi za život’), a ako mi ne dozvolite da se 78 obogatim programiranjem, onda neću programirati. Svi drugi su kao i ja, 79 dakle nitko nikada neće programirati. Stoga nećete uopće imati 80 programa!” Ova je prijetnja obično umotana kao prijateljski savjet 81 mudrih.</p> 82 <p> 83 Kasnije ću objasniti zašto je ova prijetnja varka. Najprije se želim 84 pozabaviti implicitnom pretpostavkom koja je vidljivija u drugačijem izboru 85 riječi kojima se izražava ovaj razlog.</p> 86 <p> 87 Ovaj izraz započinje usporedbom društvene korisnosti vlasničkog programa s 88 onim kada nemamo nikakvog programa, a zatim zaključuje da ja razvoj 89 vlasničkog softvera, u cjelini, koristan i da bi ga trebalo 90 poticati. Zabluda je ovdje u usporedbi samo dva ishoda—situaciji s 91 vlasničkim softverom nasuprot situaciji bez ikakvog softvera—i 92 pretpostavljanja da ne postoje druge mogućnosti.</p> 93 <p> 94 U sustavu softverskih autorskih prava, razvoj softvera se obično povezuje s 95 postojanjem vlasnika koji kontrolira korištenje softvera. Sve dok ta veza 96 postoji, često smo suočeni s izborom između vlasničkog softvera i 97 ničega. Međutim, ova veza nije nerazdvojiva niti neizbježna; ona je 98 posljedica određene društveno-pravne političke odluke koju preispitujemo: 99 odluke da postoje vlasnici. Izražavanje izbora kao ovog između vlasničkog 100 softvera nasuprot nikakvom softveru vapi za preispitivanjem. </p> 101 102 <h3 id="against-having-owners">Argument protiv postojanja vlasnika</h3> 103 <p> 104 Pitanje koje se nameće je “Treba li razvoj softvera biti povezan s 105 postojanjem vlasnika koji ograničavaju njegovo korištenje?”</p> 106 <p> 107 Da bismo donijeli odluku o ovome, moramo procijeniti kakav učinak na društvo 108 ima svaka od ovih dviju radnji <em>neovisno jedna o drugoj</em>: učinak 109 razvijanja softvera (neovisno o njegovim uvjetima distribucije) i učinak 110 ograničavanja njegovog korištenja (pretpostavljajući da je softver već 111 razvijen). Ako je jedna od ovih radnji korisna, a druga je štetna, bilo bi 112 bolje da ih razdvojimo i činimo samo onu korisnu.</p> 113 <p> 114 Drugačije rečeno, ako je ograničavanje distribuiranja programa koji je već 115 razvijen štetno za društvo općenito, tada će etički razvijatelj softvera 116 odbaciti mogućnost da to čini.</p> 117 <p> 118 Da bismo odredili učinak ograničavanja dijeljenja, trebamo usporediti 119 vrijednost za društvo koju ima ograničeni (tj. vlasnički) program s onom 120 vrijednošću koju ima isti takav program koji je dostupan svima. Ta znači 121 usporediti dva moguća svijeta.</p> 122 <p> 123 Ova analiza također rješava i jednostavan protuargument, koji se ponekad 124 iznosi, da je “korist koju ima susjed kojem damo kopiju nekog programa 125 poništena štetom učinjenom vlasniku.” Ovaj protuargument pretpostavlja 126 da su i šteta i korist jednako velike. Analiza uključuje usporedbu ovih 127 veličina, te pokazuje da je korist mnogo veća.</p> 128 <p> 129 Da rasvijetlimo ovaj argument, primijenimo ga na drugo područje: izgradnju 130 ceste.</p> 131 <p> 132 Bilo bi moguće financirati izgradnju svih cesta naplatom cestarine. To bi 133 zahtijevalo da imamo naplatne kućice na svim raskrižjima. Takav bi sustav 134 pružio velik poticaj za poboljšavanje cesta. Imao bi također i svojstvo 135 uzrokovanja da korisnici bilo koje ceste plaćaju za tu cestu. Međutim, 136 naplatna kućica je umjetna prepreka glatkom odvijanju prometa—umjetna, 137 jer nije posljedica toga kako ceste ili automobili funkcioniraju. </p> 138 <p> 139 Uspoređujući slobodne ceste i ceste s naplatom cestarine, otkrivamo da su 140 (ako je sve ostalo jednako) ceste bez naplatnih kućica jeftinije za 141 izgradnju, jeftinije za upravljanje, sigurnije i učinkovitije.<a 142 href="#f2">(2)</a> U siromašnoj zemlji, cestarine mogu učiniti ceste 143 nedostupne mnogim građanima. Ceste bez naplatnih kućica stoga nude više 144 dobrobiti društvu za nižu cijenu; bolje su za društvo. Stoga, društvo bi 145 trebalo odabrati financirati ceste na drugačiji način, a ne naplatnim 146 kućicama. Korištenje cesta, jednom kad su izgrađene, mora biti slobodno.</p> 147 <p> 148 Kada zagovornici naplatnih kućica predlažu njihovo korištenje <em>samo</em> 149 kao način prikupljanja sredstava, oni iskrivljuju izbor koji je 150 dostupan. Naplatne kućice zaista prikupljaju sredstva, no čine i nešto 151 drugo: u suštini, one degradiraju cestu. Cesta s naplatom cestarine nije 152 tako dobra kao slobodna cesta; dobivanje tehnički savršenijih cesta ne mora 153 biti poboljšanje ako to znači zamjenjivanje slobodnih cesta onima s naplatom 154 cestarine.</p> 155 <p> 156 Naravno, izgradnja slobodne ceste ipak košta, što javnost mora nekako 157 platiti. Međutim, to ne podrazumijeva neizbježnost naplatnih kućica. Mi, 158 koji ionako moramo platiti, dobit ćemo više za naš novac kupujući slobodnu 159 cestu.</p> 160 <p> 161 Ne kažem da je lošije imati cestu s naplatom cestarine nego uopće ne imati 162 cestu. To bi bila istina kada bi cestarina bila toliko visoka da bi rijetko 163 tko mogao koristiti tu cestu—no to nije naročito vjerojatna politika 164 onih koji naplaćuju cestarine. Međutim, dokle god naplatne kućice uzrokuju 165 značajno rasipanje i neugodnost, bolje je skupiti novčana sredstva na manje 166 ometajući način.</p> 167 <p> 168 Kako bih primijenio isti argument na razvoj softvera, sada ću pokazati da 169 postojanje “naplatnih kućica” za korisne softverske programe 170 društvo skupo stoji: to čini programe skupljima za izradu, skupljima za 171 distribuciju i manje ugodnima i učinkovitima za korištenje. Iz toga slijedi 172 da izradu programa treba poticati na neki drugi način. Zato ću objasniti 173 druge načine poticanja i (do mjere koja je potrebna) financiranja razvoja 174 softvera.</p> 175 176 <h4 id="harm-done">Šteta koju nanosi opstrukcija softvera</h4> 177 <p> 178 Razmotrimo na trenutak da je program razvijen i da su svi nužni troškovi za 179 njegov razvoj plaćeni; sada društvo treba izabrati hoće li ga učiniti 180 vlasničkim ili dozvoliti slobodno dijeljenje i korištenje. Pretpostavimo da 181 je postojanje programa i njegova dostupnost poželjna stvar.<a 182 href="#f3">(3)</a></p> 183 <p> 184 Ograničenja distribucije i mijenjanja programa ne mogu olakšati njegovo 185 korištenje. Oni mogu samo stvarati smetnju. Učinak stoga može biti samo 186 negativan. No, koliko? I kakve vrste?</p> 187 <p> 188 Tri različite razine materijalne štete dolaze od takve opstrukcije:</p> 189 190 <ul> 191 <li>Manje ljudi koristi program.</li> 192 193 <li>Nitko od korisnika ne može prilagoditi ili ispraviti program.</li> 194 195 <li>Drugi razvijatelji ne mogu učiti iz programa niti temeljiti novo djelo na 196 njemu.</li> 197 </ul> 198 199 <p> 200 Svaka razina materijalne štete ima prateći oblik psihosocijalne štete. Ovo 201 se odnosi na posljedice koje ljudske odluke imaju na njihove buduće 202 osjećaje, stavove i sklonosti. Ove promjene u načinu razmišljanja ljudi će 203 zatim imati daljnje posljedice na njihove odnose sa sugrađanima, a mogu 204 imati i materijalne posljedice.</p> 205 <p> 206 Ove tri razine materijalne štete rasipaju dio vrijednosti kojom je program 207 mogao doprinijeti, no ne mogu je potpuno poništiti. Ukoliko rasipaju gotovo 208 svu vrijednost programa, onda pisanje programa nanosi štetu društvu 209 maksimalno u visini truda uloženog u pisanje programa. Nedvojbeno, program 210 koji je profitabilan za prodaju mora pružiti neku izravnu materijalnu 211 korist.</p> 212 <p> 213 Međutim, uzimajući u obzir prateću psihosocijalnu štetu, nema granica šteti 214 koju razvoj vlasničkog softvera može učiniti.</p> 215 216 <h4 id="obstructing-use">Opstrukcija korištenja programa</h4> 217 <p> 218 Prva razina štete ometa jednostavno korištenje programa. Trošak kopije 219 programa je gotovo nula (a taj posao možete platiti i tako da ga sami 220 odradite), stoga bi na slobodnom tržištu imao cijenu blizu nuli. Naknada za 221 autorska prava djeluje značajno destimulirajuće na korištenje programa. Ako 222 je neki široko korišten program vlasnički, daleko manje ljudi će ga 223 koristiti.</p> 224 <p> 225 Lako je pokazati da je ukupan doprinos programa društvu umanjen ako mu se 226 odredi vlasnik. Svaki potencijalni korisnik programa, suočen s potrebom da 227 plati za njegovo korištenje, može izabrati plaćanje ili se može odreći 228 korištenja programa. Kada korisnik odabere platiti, vrijednost prijenosa 229 dobara između dviju strana je nula. No svaki put kada netko izabere odreći 230 se korištenja programa, to šteti toj osobi, a ne donosi dobrobit 231 nikome. Zbroj negativnih vrijednosti s nulama mora biti negativan.</p> 232 <p> 233 No to ne umanjuje količinu rada koja je potrebna za <em>razvoj</em> 234 programa. Kao posljedica, učinkovitost cijelog procesa, mjerena 235 zadovoljstvom korisnika u odnosu na sat rada, smanjena je.</p> 236 <p> 237 Ovo odražava presudnu razliku između kopija programa i automobila, stolica 238 ili sendviča. Izvan znanstveno-fantastične literature ne postoji uređaj za 239 kopiranje materijalnih objekata. No programe je jednostavno kopirati; svatko 240 može proizvesti koliko god kopija je potrebno, uz vrlo malo truda. To ne 241 vrijedi za materijalne objekte zbog zakona o očuvanju materije: svaka nova 242 kopija mora biti izrađena od sirovina na isti način na koji je izrađena i 243 prva kopija.</p> 244 <p> 245 Kod materijalnih objekata, destimuliranje korištenja ima smisla, jer manje 246 kupljenih objekata znači i manje sirovina i rada potrebnih da bi ih se 247 izradilo. Istina je da postoji i početni trošak, trošak razvoja, koji se 248 raspoređuje na količinu proizvodnje. No sve dok je granični trošak 249 proizvodnje značajan, dodavanje dijela troška razvoja ne čini kvalitativnu 250 razliku. Isto tako ne zahtijeva ograničenja slobode običnih korisnika.</p> 251 <p> 252 Međutim, nametanje cijene na nešto što bi inače bilo besplatno kvalitativna 253 je promjena. Središnje nametnuta naknada za distribuciju softvera postaje 254 snažno destimulirajuća.</p> 255 <p> 256 Štoviše, središnja proizvodnja kakva se sada prakticira neučinkovita je čak 257 i kao sredstvo isporuke primjeraka softvera. Ovaj sustav uključuje 258 stavljanje fizičkih diskova ili kaseta u suvišna pakiranja, slanje velikog 259 broja njih oko svijeta i njihovog skladištenja za prodaju. Ovaj trošak 260 prikazan je kao rashod u poslovanju; istina je zapravo da je to dio 261 rasipanja uzrokovanog vlasništvom.</p> 262 263 <h4 id="damaging-social-cohesion">Nanošenje štete društvenoj koheziji</h4> 264 <p> 265 Pretpostavimo da biste i vi i vaš susjed smatrali korisnim upotrebljavati 266 određeni program. Iz etičke brige za vašeg susjeda, trebali biste osjećati 267 da će ispravno upravljanje situacijom omogućiti obojici da ga 268 koristite. Zahtjev da se korištenje programa dozvoli samo jednom od vas, a 269 spriječi drugom, razdorna je; ni vi niti vaš susjed ne biste ga trebali 270 smatrati prihvatljivim.</p> 271 <p> 272 Prihvaćanje tipičnog softverskog licenčnog ugovora znači izdaju vašeg 273 susjeda: “Obećajem lišiti svojeg susjeda ovog programa kako bih mogao 274 imati kopiju za sebe.” Ljudi koji čine ovakve izbore osjećaju 275 unutarnji psihološki pritisak da ih opravdaju, umanjivanjem važnosti 276 pomaganja svojem susjedu—stoga trpi javni duh. Ovo je psihološka šteta 277 udružena s materijalnom štetom kao posljedice destimuliranja korištenja 278 programa.</p> 279 <p> 280 Mnogi korisnici nesvjesno prepoznaju nepravdu odbijanja dijeljenja, stoga 281 odlučuju zanemariti licence i zakone i ipak dijeliti programe. No, često 282 zbog toga osjećaju krivnju. Znaju da moraju kršiti zakone kako bi bili dobri 283 susjedi, ali i dalje zakone smatraju mjerodavnima, pa zaključuju da je biti 284 dobar susjed (što oni i jesu) nešto nevaljano i sramotno. To je također 285 vrsta psihosocijalne štete, no može se izbjeći odlukom da ove licence i 286 zakoni nemaju moralne vrijednosti.</p> 287 <p> 288 Programeri isto tako trpe psihosocijalnu štetu znajući da mnogim korisnicima 289 neće biti dozvoljeno korištenje njihovog rada. To dovodi do ciničnog stava 290 ili do poricanja. Programer može oduševljeno opisivati rad koji smatra 291 tehnički uzbudljivim; zatim, ako ga upitamo “Hoću li ga smjeti 292 koristiti?”, raspoloženje mu splasne i priznaje da je odgovor ne. Kako 293 bi izbjegao osjećaj obeshrabrenosti, ili će većinu vremena ignorirati ovu 294 činjenicu ili će usvojiti ciničan stav osmišljen kako bi umanjio njenu 295 važnost.</p> 296 <p> 297 Od vremena Reagana, najveća nestašica u Sjedinjenim državama nisu tehničke 298 inovacije, već volja da se zajedno radi za javno dobro. Nema smisla poticati 299 prvo na štetu ovog drugog.</p> 300 301 <h4 id="custom-adaptation">Opstrukcija vlastite prilagodbe programa</h4> 302 <p> 303 Druga razina materijalne štete nemogućnost je prilagodbe programa. Lakoća 304 mijenjanja softvera jedna je od velikih prednosti nad starijom 305 tehnologijom. No, većinu komercijalno dostupnog softvera nije moguće 306 izmijeniti, čak i nakon što ga kupite. Možete ga uzeti ili ostaviti, kao 307 crnu kutiju—to je sve.</p> 308 <p> 309 Program kojeg možete pokretati sastoji se od nizova brojeva čije je značenje 310 nerazgovjetno. Nitko, čak ni dobar programer, ne može jednostavno izmijeniti 311 brojeve kako bi program radio nešto drugo.</p> 312 <p> 313 Programeri uobičajeno rade s “izvornim kodom” programa, koji je 314 pisan u nekom programskom jeziku kao što je Fortran ili C. Programski jezik 315 koristi imena kako bi se označili podaci koji se koriste i dijelovi 316 programa, a operacije predstavlja simbolima kao što su ‘+’ za 317 zbrajanje i ‘-’ za oduzimanje. Osmišljen je kako bi pomogao 318 programerima čitati i mijenjati programe. Ovdje je jedan primjer, program za 319 izračun udaljenosti između dvije točke u ravnini:</p> 320 321 <pre> 322 float 323 distance (p0, p1) 324 struct point p0, p1; 325 { 326 float xdist = p1.x - p0.x; 327 float ydist = p1.y - p0.y; 328 return sqrt (xdist * xdist + ydist * ydist); 329 } 330 </pre> 331 <p> 332 Što konkretno izvorni kod predstavlja nije bitno; bitno je da izgleda kao 333 algebra, a osobi koja poznaje programski jezik bit će smislen i 334 jasan. Suprotno tome, ovdje je isti taj program u izvršnom obliku, na 335 računalu koje sam koristio kada sam ovo pisao: 336 </p> 337 338 <pre> 339 1314258944 -232267772 -231844864 1634862 340 1411907592 -231844736 2159150 1420296208 341 -234880989 -234879837 -234879966 -232295424 342 1644167167 -3214848 1090581031 1962942495 343 572518958 -803143692 1314803317 344 </pre> 345 346 <p> 347 Izvorni kod je (barem potencijalno) koristan svakom korisniku programa. No, 348 većini korisnika nije dozvoljeno imati kopije izvornog koda. Izvorni kod 349 vlasničkog programa vlasnik uglavnom drži u tajnosti, da netko iz njega ne 350 bi nešto naučio. Korisnici dobivaju samo datoteke s nerazumljivim brojevima 351 koje će računalo izvršavati. To znači da samo vlasnik programa može 352 izmijeniti program.</p> 353 <p> 354 Prijateljica mi je jednom pričala kako je oko šest mjeseci radila kao 355 programer u jednoj banci, pišući program sličan nečem što je bilo 356 komercijalno dostupno. Bila je uvjerena da bi, kada bi mogla dobiti izvorni 357 kod tog komercijalno dostupnog programa, on mogao biti lako prilagođen 358 njihovim potrebama. Banka je to bila voljna platiti, ali nije joj bilo 359 dozvoljeno—izvorni kod bio je tajan. Tako joj je bilo potrebno šest 360 mjeseci nepotrebnog rada, rada koji se ubraja u BDP no zapravo je uzaludan.</p> 361 <p> 362 Xerox je oko 1977. godine laboratoriju za umjetnu inteligenciju (AI Lab) 363 <abbr title="Massachusetts Institute of Technology">MIT</abbr>-a poklonio 364 grafički pisač. Pokretao ga je slobodan softver kojem smo dodali mnogo 365 zgodnih mogućnosti. Na primjer, softver bi odmah po završetku ispisa 366 obavijestio korisnika o tome. Svaki put kada je pisač imao neki problem, kao 367 što je zastoj papira ili potrošen sav papir, softver bi odmah obavijestio 368 sve korisnike čiji ispis je bio na čekanju. Ove su odlike olakšavale rad bez 369 zastoja.</p> 370 <p> 371 Kasnije je Xerox dao AI Labu noviji, brži pisač, jedan od prvih laserskih 372 pisača. Pogonio ga je vlasnički softver koji je radio na odvojenom 373 namjenskom računalu, tako da nismo mogli dodati ni jednu od naših omiljenih 374 mogućnosti. Mogli smo urediti da se šalje obavijest o slanju ispisa na 375 namjensko računalo, ali ne i obavijest kada je ispis završen (a vremenski 376 razmak između tih dviju radnji bio je značajan). Nije postojao način na koji 377 bismo mogli doznati kada je ispis zapravo dovršen, mogli smo samo 378 pretpostavljati. Isto tako nitko nije bio obaviješten o zastoju papira, tako 379 da je često prolazio i sat vremena prije nego je problem bio otklonjen.</p> 380 <p> 381 Programeri sustava u AI Labu bili su sposobni takve probleme otkloniti, 382 vjerojatno jednako sposobni kao i sami autori tog programa. Xerox nije bio 383 zainteresiran za njihovo otklanjanje, a odabrali su da i nas spriječe u 384 tome, tako da smo bili prisiljeni prihvatiti te probleme, koji nikada nisu 385 bili riješeni.</p> 386 <p> 387 Većina dobrih programera iskusila je ovu frustraciju. Banka si je mogla 388 priuštiti pisanje novog programa od početka, no tipičan korisnik, bez obzira 389 koliko vješt bio, može samo odustati od toga.</p> 390 <p> 391 Odustajanje uzrokuje psihosocijalnu štetu—duhu 392 samopouzdanja. Demoralizirajuće je živjeti u kući koju ne možete preurediti 393 kako bi odgovarala vašim potrebama. To dovodi do rezignacije i 394 obeshrabrenja, koje se može proširiti i utjecati na druge aspekte nečijeg 395 života. Ljudi koji se ovako osjećaju nesretni su i ne rade dobro.</p> 396 <p> 397 Zamislite kako bi bilo da se receptima škrtari na način na koji se to čini 398 sa softverom. Mogli biste reći “Kako da promijenim ovaj recept kako 399 bih izbacio sol?”, a glavni kuhar bi odgovorio “Kako se 400 usuđujete vrijeđati moj recept, plod mojeg uma i nepca, pokušavajući 401 petljati po njemu? Nemate dovoljno znanja da izmijenite moj recept, a da on 402 nakon toga bude ispravan!”</p> 403 <p> 404 “Ali moj liječnik kaže da ne smijem jesti sol! Što da učinim? Hoćete 405 li mi vi ukloniti sol?”</p> 406 <p> 407 “Rado bih to učinio; moja naknada je samo 50 000 dolara.” 408 Budući da vlasnik ima monopol na izmjene, naknada ima tendenciju biti 409 visoka. “Međutim, trenutno nemam vremena. Zauzet sam narudžbom da 410 osmislim novi recept za brodski kolač za Ministarstvo pomorstva. Bit ću u 411 mogućnosti posvetiti vam se za približno dvije godine.”</p> 412 413 <h4 id="software-development">Opstruiranje razvoja softvera</h4> 414 <p> 415 Treća razina materijalne štete pogađa razvoj softvera. Razvoj softvera je 416 bio evolucijski proces, gdje bi neka osoba uzela neki postojeći program i 417 ponovno napisala neke njegove dijelove za jedan mogući ishod, zatim bi druga 418 osoba ponovno napisala neke dijelove kako bi dodala drugi mogući ishod; u 419 nekim slučajevima, to bi se nastavljalo kroz vremenski period od dvadeset 420 godina. U međuvremenu, dijelovi programa bili bi 421 “kanibalizirani” kako bi činili početak nekih drugih programa.</p> 422 <p> 423 Postojanje vlasnika sprečava ovakvu evoluciju, čineći nužnim počinjanje 424 ispočetka kada se razvija neki program. Ono također sprečava nove vježbenike 425 u proučavanju postojećih programa kako bi naučili korisne tehnike ili čak i 426 način na koji se veliki programi mogu izgrađivati.</p> 427 <p> 428 Vlasnici isto tako ometaju obrazovanje. Sreo sam sjajne studente računalnih 429 znanosti koji nikada nisu vidjeli izvorni kod nekog velikog programa. Mogu 430 biti dobri u pisanju malih programa, ali ne mogu početi učiti različite 431 vještine pisana velikih programa ako ne mogu vidjeti kako su to učinili 432 drugi.</p> 433 <p> 434 U bilo kojem intelektualnom području, čovjek može doseći veće visine stojeći 435 na ramenima drugih. No to uglavnom više nije dozvoljeno u području 436 softvera—možete stajati samo na ramenima drugih ljudi <em>iz vaše 437 tvrtke</em>.</p> 438 <p> 439 Pridružena psihosocijalna šteta utječe na duh znanstvene suradnje, koji je 440 običavao biti toliko jak da bi znanstvenici surađivali čak i kada su njihove 441 zemlje bile u ratu. U tom duhu, japanski oceanografi koji su napustili svoj 442 laboratorij na jednom otoku u Pacifiku pažljivo su sačuvali svoj rad za 443 osvajačke marince Sjedinjenih Država i ostavili im poruku da se dobro 444 pobrinu za njega.</p> 445 <p> 446 Sukob za profit razorio je ono što je međunarodni sukob poštedio. Danas 447 znanstvenici iz mnogih područja ne objavljuju u svojim člancima dovoljno da 448 bi omogućili drugima da ponove pokus. Objavljuju samo toliko koliko je 449 dovoljno da omogući čitateljima da se dive koliko su ovi uspjeli 450 napraviti. Ovo je svakako istina u računalnoj znanosti, gdje je izvorni kod 451 programa o kojem se izvještava uglavnom tajan.</p> 452 453 <h4 id="does-not-matter-how">Nije važno kako je dijeljenje ograničeno</h4> 454 <p> 455 Raspravljao sam o učincima sprečavanja ljudi da kopiraju, mijenjaju i 456 dorađuju program. Nisam odredio kako se to ometanje provodi, jer to ne 457 utječe na zaključak. Bilo da se to radi zaštitom od kopiranja, autorskim 458 pravima, licencama, šifriranjem, <abbr title="Read-only Memory">ROM</abbr> 459 karticama ili hardverskim serijskim brojevima, ako <em>uspije</em> 460 spriječiti korištenje, nanosi štetu.</p> 461 <p> 462 Korisnici smatraju neke od ovih metoda odvratnijima od drugih. Predlažem da 463 su najmrskije one metode koje postižu svoj cilj.</p> 464 465 <h4 id="should-be-free">Softver treba biti slobodan</h4> 466 <p> 467 Pokazao sam kako je vlasništvo nad programom—moć ograničavanja 468 njegovog mijenjanja ili kopiranja—ometajuće. Njegovi negativni učinci 469 široko su rasprostranjeni i važni. Iz toga slijedi da društvo ne bi smjelo 470 imati vlasnike programa.</p> 471 <p> 472 Drugi način da se ovo shvati je da je slobodan softver ono što je društvu 473 potrebno, dok je vlasnički softver slab nadomjestak za to. Poticanje tog 474 nadomjestka nije racionalan način dobivanja onoga što nam je potrebno.</p> 475 <p> 476 Vaclav Havel nas je savjetovao da “radimo za nešto zato što je to 477 dobro, a ne samo zato što ima izgleda uspjeti.” Tvrtka koja proizvodi 478 vlasnički softver ima izgleda uspjeti u svojim uskim uvjetima, no to nije 479 nešto što je dobro za društvo.</p> 480 481 <h3 id="why-develop">Zašto će ljudi razvijati softver</h3> 482 <p> 483 Ako uklonimo autorska prava kao način poticanja ljudi da razvijaju softver, 484 isprva će se razvijati manje softvera, ali će taj softver biti 485 korisniji. Nije jasno hoće li ukupno zadovoljstvo korisnika biti manje; no 486 ako bude, ili ako ga budemo željeli povećati, postoje i drugi načini 487 poticanja razvoja, jednako kao što postoje i drugi načini osim naplatnih 488 kućica na koje se može prikupiti novac za ceste. Prije nego što počnem 489 govoriti o tome kako se to može učiniti, želim provjeriti koliko je umjetnog 490 poticaja istinski potrebno.</p> 491 492 <h4 id="fun">Programiranje je zabavno</h4> 493 <p> 494 Postoje neka zanimanja za koje će se rijetki opredijeliti, osim zbog novca; 495 na primjer, izgradnja cesta. Postoje druga područja istraživanja i 496 umjetnosti u kojima nema velike mogućnosti da se postane bogat, za koje se 497 ljudi opredjeljuju zbog svojeg zanosa ili njihove vrijednosti za 498 društvo. Primjeri uključuju matematičku logiku, klasičnu glazbu i 499 arheologiju, te političko organiziranje među radnicima. Ljudi se natječu, 500 više tužno nego žestoko, za tih nekoliko dostupnih plaćenih namještenja, od 501 kojih nijedno nije naročito dobro plaćeno. Postoji mogućnost da čak i plate 502 za priliku da rade u određenom području, ako si to mogu priuštiti.</p> 503 <p> 504 Takvo se područje može preko noći preobraziti ako počne nuditi mogućnost 505 bogaćenja. Kada se jedan radnik obogati, ostali zahtijevaju istu 506 priliku. Uskoro svi mogu zahtijevati veliku količinu novca da bi radili ono 507 što su do tada radili iz zadovoljstva. Nakon nekoliko godina, svatko povezan 508 s tim područjem rada s podsmijehom će gledati na pomisao da u tom području 509 nešto radi bez velike financijske koristi. Savjetovat će društvene planere 510 da osiguraju takvu financijsku korist, propisujući posebne povlastice, moći 511 i monopol koji su potrebni za to.</p> 512 <p> 513 Ova se promjena dogodila u području računalnog programiranja osamdesetih 514 godina dvadesetog stoljeća. U sedamdesetim godinama su se pojavili članci o 515 “računalnom ovisništvu”: korisnici su bili “online” 516 i trošili na to velik novac. Općenito se smatralo da ljudi često vole 517 programiranje dovoljno snažno da unište svoj brak. Danas se općenito smatra 518 da nitko ne bi želio programirati, osim za veliku plaću. Ljudi su zaboravili 519 ono što su prije znali.</p> 520 <p> 521 Ako je u nekom trenutku istina da će većina ljudi raditi u određenom 522 području jedino za visoku plaću, ne mora tako i ostati. Dinamika promjene 523 može ići i unatrag, ako društvo osigura poticaj. Ako uklonimo mogućnost 524 velikog bogatstva, tada će nakon nekog vremena, kada ljudi prilagode svoje 525 stavove, ponovno biti željni rada u tom području radi zadovoljstva zbog 526 postignuća.</p> 527 <p> 528 Pitanje “Kako da platimo programere?” postaje lakše kada 529 shvatimo da se ne radi o tome da im platimo cijelo bogatstvo. Lakše je 530 jednostavno osigurati im dobar život.</p> 531 532 <h4 id="funding">Financiranje slobodnog softvera</h4> 533 <p> 534 Ustanove koje plaćaju programere ne moraju biti softverske kuće. Mnoge druge 535 ustanove koje to mogu raditi već postoje.</p> 536 <p> 537 Za proizvođače hardvera je bitno da podržavaju razvoj softvera čak i ako ne 538 mogu kontrolirati korištenje softvera. Godine 1970. mnogo je njihovog 539 softvera bilo slobodno jer nisu razmatrali njegovo ograničavanje. Danas 540 svojom sklonošću pridruživanja konzorcijima pokazuju svoje shvaćanje da 541 posjedovanje softvera nije nešto što im je uistinu važno.</p> 542 <p> 543 Sveučilišta provode mnoge softverske projekte. Danas često prodaju svoje 544 rezultate, ali 1970. to nisu činili. Postoji li ikakva sumnja u to da bi 545 sveučilišta razvijala slobodan softver ako im ne bi bilo dopušteno prodavati 546 softver? Ove bi se projekte moglo podržavati istim vladinim ugovorima i 547 stipendijama kojima se sada podržava razvoj vlasničkog softvera.</p> 548 <p> 549 Danas je uobičajeno da sveučilišni istraživači dobiju stipendije za razvoj 550 sustava, razviju ga gotovo do kraja i nazovu ga “dovršenim”, a 551 zatim osnuju tvrtke gdje zaista dovrše projekt i učine ga 552 upotrebljivim. Ponekad nedovršenu verziju proglase “slobodnom”; 553 ako su pokvareni do srži, umjesto toga od sveučilišta zatraže ekskluzivnu 554 licencu. To nije tajna: otvoreno je priznaju svi kojih se tiče. No kada 555 istraživači ne bi bili izloženi iskušenju da čine ove stvari, ipak bi i 556 dalje radili svoja istraživanja. </p> 557 <p> 558 Programeri koji pišu slobodan softver mogu za život zarađivati prodajom 559 usluga povezanih s tim softverom. Bio sam plaćen da prenesem <a 560 href="/software/gcc/">GNU-ov prevodilac za jezik C</a> na novi hardver i da 561 izradim dodatke korisničkog sučelja za <a href="/software/emacs/">GNU-ov 562 Emacs</a>. (Ta poboljšanja, kada su gotova, nudim javnosti.) Također držim i 563 predavanja za koja sam plaćen.</p> 564 <p> 565 Nisam sam u ovome načinu rada, sada postoji uspješna, rastuća korporacija 566 koja ne radi nikakvu drugu vrstu posla. Više drugih tvrtki isto tako pružaju 567 komercijalnu podršku za slobodan softver sustava GNU. To je začetak 568 gospodarske grane za neovisnu softversku podršku—gospodarske grane 569 koja bi mogla postati prilično velika ukoliko slobodan softver postane 570 dominantan. To korisnicima pruža mogućnost koja, osim za one vrlo bogate, 571 uglavnom nije dostupna kod vlasničkog softvera.</p> 572 <p> 573 Nove ustanove kao što je <a href="/fsf/fsf.html">Zaklada za slobodan 574 softver</a> također mogu financirati programere. Većina novčanih sredstava 575 Zaklade dolazi od korisnika koji poštom kupuju magnetske trake. Softver na 576 trakama je slobodan, što znači da svaki korisnik ima slobodu kopirati ga i 577 mijenjati, no svejedno mnogi plaćaju da bi dobili kopije. (Prisjetite se da 578 se “slobodan softver” odnosi na slobodu, ne na cijenu.) Neki 579 korisnici koji već imaju kopiju naručuju trake kao način davanja priloga za 580 kojeg misle da ga zaslužujemo. Zaklada isto tako prima i značajne donacije 581 od proizvođača računala.</p> 582 <p> 583 Zaklada za slobodan softver je neprofitna i njezin prihod troši se na 584 zapošljavanje što je moguće više programera. Da je postavljena kao poduzeće, 585 koje distribuira javnosti isti slobodan softver za istu naknadu, sada bi 586 svojem osnivaču osiguravala vrlo dobre prihode.</p> 587 <p> 588 Zato što je Zaklada osnovana kao neprofitna, programeri često rade za 589 Zakladu u pola cijene koju bi mogli postići drugdje. Čine to zbog toga što 590 nemamo birokraciju, a i zbog toga što osjećaju zadovoljstvo znajući da 591 korištenje njihovog rada neće biti ometano. Najviše od svega, čine to zato 592 što je programiranje zabavno. Dodatno, volonteri su za nas napisali mnogo 593 korisnih programa. (Čak su i pisci tehničke dokumentacije počeli 594 volontirati.)</p> 595 <p> 596 Ovo potvrđuje da je područje programiranja najviše očaravajuće od svih 597 područja, zajedno s glazbom i umjetnošću. Ne moramo se plašiti da nitko neće 598 htjeti programirati.</p> 599 600 <h4 id="owe">Što korisnici duguju razvijateljima?</h4> 601 <p> 602 Postoji dobar razlog da korisnici softvera osjećaju moralnu obavezu 603 doprinijeti njegovom razvoju. Razvijatelji slobodnog softvera doprinose radu 604 korisnika, tako da je i pošteno i u dugoročnom interesu korisnika 605 financirati ih kako bi nastavili.</p> 606 <p> 607 Međutim, ovo se ne odnosi na razvijatelje vlasničkog softvera, budući da 608 opstruktivnost zaslužuje kaznu, a ne nagradu.</p> 609 <p> 610 Stoga imamo paradoks: razvijatelj slobodnog softvera ima pravo na podršku 611 korisnika, no bilo kakav pokušaj da se ova moralna dužnost pretvori u uvjet 612 razara temelje za ovu dužnost. Razvijatelj može ili zaslužiti nagradu ili je 613 zahtijevati, ali ne može oboje.</p> 614 <p> 615 Vjerujem da etički razvijatelj suočen s ovim paradoksom mora djelovati tako 616 da zasluži nagradu, no trebao bi i moliti korisnike za dobrovoljne 617 donacije. Na kraju će korisnici naučiti podržavati razvijatelje bez prisile, 618 jednako kako su naučili podržavati javne radio i televizijske postaje.</p> 619 620 <h3 id="productivity">Što je softverska učinkovitost? </h3> 621 <p> 622 Kada bi softver bio slobodan, i dalje bismo imali programere, no možda bi ih 623 bilo manje. Bi li to bilo loše za društvo?</p> 624 <p> 625 Ne nužno. Danas napredne države imaju manje poljoprivrednika nego 626 1900. godine, no ne mislimo da je to loše za društvo, zato jer manje njih 627 proizvodi više hrane za potrošače nego što je prije činilo njih više. To 628 nazivamo poboljšanom učinkovitošću. Slobodan softver bi zahtijevao daleko 629 manje programera da bi se zadovoljila potreba, zbog povećane softverske 630 učinkovitosti na svim razinama:</p> 631 632 <ul> 633 <li> Šira upotreba svakog razvijenog programa.</li> 634 <li> Mogućnost prilagođavanja postojećih programa umjesto započinjanja ispočetka.</li> 635 <li> Bolje obrazovanje programera.</li> 636 <li> Uklanjanje podvostručenog truda prilikom razvijanja.</li> 637 </ul> 638 639 <p> 640 Oni koji prigovaraju suradnji tvrdeći da bi rezultirala zapošljavanjem manje 641 programera zapravo prigovaraju povećanoj učinkovitosti. Usprkos tome, ti 642 ljudi uglavnom prihvaćaju široko rasprostranjeno uvjerenje da je softverskoj 643 industriji potrebna veća učinkovitost. Kako to?</p> 644 <p> 645 “Softverska učinkovitost” može značiti dvije različite stvari: 646 ukupnu učinkovitost cjelokupnog softverskog razvoja, ili učinkovitost 647 pojedinačnih projekata. Ukupna učinkovitost je ono što bi društvo željelo da 648 se poveća, a najizravniji način da se to učini je da se uklone umjetne 649 prepreke suradnji koje smanjuju tu učinkovitost. No, istraživači koji 650 proučavaju područje “softverske učinkovitosti” usredotočuju se 651 samo na ovaj drugi, ograničeni, smisao tog izraza, gdje poboljšanje 652 zahtijeva težak tehnički napredak.</p> 653 654 <h3 id="competition">Je li konkurencija neizbježna?</h3> 655 <p> 656 Je li neizbježno da se ljudi pokušavaju natjecati, nadmašiti svoje suparnike 657 u društvu? Možda jest. No konkurencija sama po sebi nije štetna, štetna 658 stvar je <em>borba</em>.</p> 659 <p> 660 Postoji mnogo načina na koje se moguće natjecati. Natjecanje se može 661 sastojati od pokušaja da uvijek postignemo više, da nadmašimo ono što su 662 drugi učinili. Na primjer, nekada, natjecanje se odvijalo među programerskim 663 čarobnjacima—natjecanje u tome tko može natjerati računalo da napravi 664 najnevjerojatniju stvar ili u tome tko može napraviti najkraći ili najbrži 665 program za određeni zadatak. Ovakva vrsta natjecanja donosi dobrobit 666 svakome, <em>tako dugo dok</em> se održava fer sportski duh.</p> 667 <p> 668 Konstruktivno natjecanje je dovoljno da bi motiviralo ljude za velike 669 napore. Mnogi ljudi natječu se kako bi bili prvi koji su posjetili sve 670 zemlje svijeta, neki čak troše bogatstvo pokušavajući to učiniti. No, ne 671 podmićuju kapetane brodova da nasuču svoje rivale na puste otoke. Zadovoljni 672 su time da najbolji pobijedi.</p> 673 <p> 674 Natjecanje postaje borba kada natjecatelji počnu pokušavati ometati jedni 675 druge umjesto da sami napreduju—kada izraz “Neka najbolji 676 pobijedi” ustupi mjesto izrazu “Hoću pobijediti, bio najbolji 677 ili ne.” Vlasnički softver štetan je, ne zato što je to oblik 678 natjecanja, nego zato što je to oblik borbe među građanima našeg društva.</p> 679 <p> 680 Natjecanje u poslu nije nužno borba. Na primjer, kada se trgovine mješovitom 681 robom natječu, sav njihov napor usmjeren je na poboljšavanje vlastitog 682 djelovanja, ne na sabotažu suparnika. No, ovo nije iskazivanje posebne 683 posvećenosti poslovnoj etici, prije je to zato što je, osim fizičkog 684 nasilja, malo prostora za borbu u toj vrsti posla.Ne dijele sva poslovna 685 područja ovu osobinu. Zadržavanje informacije koja bi mogla svima pomoći da 686 napreduju oblik je borbe.</p> 687 <p> 688 Poslovna ideologija ne priprema ljude da se odupru iskušenju borbe s 689 konkurencijom. Neke vrste borbe izbačene su antitrustovskim zakonima, 690 istinom u zakonima o oglašavanju i slično, ali umjesto da to uopće u načelno 691 odbacivanje borbe općenito, direktori su izmislili druge oblike borbe koji 692 nisu posebno zabranjeni. Resursi društva rasipaju se u ekonomskom 693 ekvivalentu frakcijskog građanskog rata.</p> 694 695 <h3 id="communism">“Zašto se ne preseliš u Rusiju?”</h3> 696 <p> 697 U Sjedinjenim Državama, svaki zagovornik bilo čega osim krajnjeg oblika 698 laissez-faire sebičnosti često je čuo ovakvu optužbu. Na primjer, uperena je 699 protiv onih koji podržavaju nacionalni sustav zdravstvene skrbi, kakav 700 postoji u svim drugim industrijaliziranim narodima svijeta. Uperena je 701 protiv javne podrške umjetnosti, također zajedničke svim naprednim 702 narodima. Pomisao da građani imaju bilo kakvu dužnost prema javnom dobru u 703 Americi je izjednačena s komunizmom. No, koliko su te ideje zaista slične?</p> 704 <p> 705 Komunizam kakav je primjenjivao Sovjetski savez bio je sustav središnje 706 kontrole gdje je sva djelatnost bila jednoobrazna, navodno za opće dobro, no 707 zapravo uime članova Komunističke partije. Isto tako je oprema za kopiranje 708 bila strogo čuvana kako bi se spriječilo ilegalno kopiranje.</p> 709 <p> 710 Američki sustav softverskih autorskih prava primjenjuje središnju kontrolu 711 nad distribucijom programa i čuva opremu za kopiranje automatskim sustavima 712 zaštite od kopiranja kako bi spriječio ilegalno kopiranje.</p> 713 <p> 714 Suprotno tome, ja radim na tome da izgradim sustav u kojem su ljudi slobodni 715 odlučiti o svojim djelovanjima, a naročito, slobodni pomoći svojim susjedima 716 i slobodni izmijeniti i poboljšati alate koje koriste u svakodnevnom 717 životu. Sustav temeljen na dobrovoljnoj suradnji i na decentralizaciji.</p> 718 <p> 719 Dakle, ako ćemo suditi gledišta po njihovim sličnostima ruskom komunizmu, 720 vlasnici softvera su ti koji su komunisti.</p> 721 722 <h3 id="premises">Pitanje pretpostavki</h3> 723 <p> 724 U ovom dokumentu krećem od pretpostavke da korisnik softvera nije manje 725 važan od autora, ili čak autorovog poslodavca. Drugim riječima, njihovi 726 interesi i potrebe imaju jednaku težinu, kada odlučujemo koji je pravac 727 djelovanja najbolji.</p> 728 <p> 729 Ova pretpostavka nije općeprihvaćena. Mnogi se drže toga da je autorov 730 poslodavac bitno važniji od bilo koga drugog. Kažu, na primjer, da je smisao 731 vlasništva nad softverom davanje autorovom poslodavcu prednosti koju 732 zaslužuje—bez obzira na to kako to može utjecati na javnost.</p> 733 <p> 734 Nema koristi od pokušaja dokazivanja ili pobijanja ovih pretpostavki. Dokaz 735 zahtijeva dijeljene pretpostavke. Stoga je većina onoga što imam za reći 736 namijenjeno samo onima koji dijele moje pretpostavke, ili ih barem zanima 737 koje su njihove posljedice. Za one koji vjeruju da su vlasnici važniji od 738 svih drugih, ovaj dokument je jednostavno beznačajan.</p> 739 <p> 740 No, zašto bi veliki broj Amerikanaca prihvatio pretpostavku kojom se 741 određeni ljudi po važnosti izdižu iznad svih drugih? Djelomično zbog 742 uvjerenja da je ova pretpostavka dio pravne tradicije američkog 743 društva. Neki ljudi misle da dovođenje te pretpostavke u pitanje znači 744 izazov temeljima društva.</p> 745 <p> 746 Važno je da ti ljudi shvate da ove pretpostavke nisu dio naše pravne 747 tradicije. Nikada nisu niti bile.</p> 748 <p> 749 Dakle, Ustav kaže da je smisao autorskih prava “promicati napredak 750 znanosti i korisnih umjetnosti.” Vrhovni sud pojasnio je to, 751 izjavljujući u slučaju <em>Fox Filma protiv Doyala</em> da “jedini 752 interes Sjedinjenih Država i prvenstveni cilj dodjeljivanja monopola 753 [autorskih prava] leži u općim dobrobitima koje javnost dobiva od truda 754 autora.”</p> 755 <p> 756 Od nas se ne zahtijeva da se složimo s Ustavom ili Vrhovnim sudom. (U jednom 757 trenutku, oboje su dopuštali ropstvo.) Dakle, njihovi stavovi ne pobijaju 758 pretpostavku nadmoćnosti vlasnika. No, nadam se da će svijest o tome da je 759 to pretpostavka radikalno desnog krila, a ne tradicionalno priznata 760 pretpostavka, oslabiti njenu privlačnost.</p> 761 762 <h3 id="conclusion">Zaključak</h3> 763 <p> 764 Želimo vjerovati da naše društvo potiče pomaganje svojem susjedu, no svaki 765 put kada nagradimo nečiju opstruktivnost, ili se divimo nečijem bogatstvu 766 koje su stekli na ovaj način, šaljemo suprotnu poruku.</p> 767 <p> 768 Škrtarenje softverom jedan je oblik naše opće voljnosti da zanemarimo 769 blagostanje društva u zamjenu za osobnu dobit. Možemo to zanemarivanje 770 pratiti od Ronalda Reagana do Dicka Cheneya, od Exxona do Enrona, od 771 neuspješnih banaka do neuspješnih škola. Možemo ga mjeriti veličinom 772 beskućničke populacije i zatvorske populacije. Protudruštveni duh hrani se 773 sam sobom, jer što više vidimo da nam drugi ljudi ne žele pomoći, više se 774 uzaludnim čini da mi pomognemo njima. Time se društvo raspada u džunglu.</p> 775 <p> 776 Ne želimo li živjeti u džungli, moramo promijeniti naše stavove. Moramo 777 početi slati poruku da je dobar građanin onaj koji surađuje kada je to 778 svrsishodno, a ne onaj koji je uspješan u uzimanju od drugih. Nadam se da će 779 pokret za slobodan softver tome doprinijeti: barem u jednom području, 780 zamijenit ćemo džunglu efikasnijim sustavom koji potiče i funkcionira na 781 dobrovoljnoj suradnji.</p> 782 783 784 <h3 id="footnotes">Fusnote</h3> 785 786 <ol> 787 <li id="f1">Riječ “slobodan” u izrazu “slobodan softver” odnosi 788 se na slobodu, a ne na cijenu; cijena plaćena za primjerak slobodnog 789 programa može biti nula, ili mala, ili (rijetko) prilično velika.</li> 790 791 <li id="f2">Problemi zagađenja i prometne zagušenosti ne mijenjaju ovaj 792 zaključak. Želimo li vožnju učiniti skupljom kako bismo destimulirali vožnju 793 općenito, nepovoljno je to učiniti upotrebom naplatnih kućica, koje 794 doprinose i zagađenju i zagušenju. Porez na gorivo mnogo je bolji. Jednako 795 tako, želja da poboljšamo sigurnost ograničavajući najveću dozvoljenu brzinu 796 nebitna je; cesta sa slobodnim pristupom povećava prosječnu brzinu 797 izbjegavanjem zaustavljanja i zadržavanja, za bilo koje ograničenje brzine.</li> 798 799 <li id="f3">Netko može smatrati određeni računalni program nečim štetnim što ne bi 800 smjelo uopće biti dostupno, kao što je baza podataka osobnih informacija 801 Lotus Marketplace, koja je povučena iz prodaje zbog neodobravanja 802 javnosti. Većina onoga što govorim ne odnosi se na ovaj slučaj, ali nema 803 previše smisla prepirati se zbog postojanja vlasnika na temelju toga da će 804 vlasnici uzrokovati manju dostupnost programa. Vlasnik ga neće učiniti 805 <em>potpuno</em> nedostupnim, kao što bismo željeli u slučaju programa čije 806 se korištenje smatra štetnim.</li> 807 </ol> 808 809 <hr /> 810 <blockquote id="fsfs"><p>Ovaj esej je objavljen u <a 811 href="http://shop.fsf.org/product/free-software-free-society/"><cite>Free 812 Software, Free Society: The Selected Essays of Richard 813 M. Stallman</cite></a>.</p></blockquote> 814 815 <div class="translators-notes"> 816 817 <!--TRANSLATORS: Use space (SPC) as msgstr if you don't have notes.--> 818 </div> 819 </div> 820 821 <!-- for id="content", starts in the include above --> 822 <!--#include virtual="/server/footer.hr.html" --> 823 <div id="footer"> 824 <div class="unprintable"> 825 826 <p>Molim vas šaljite općenite FSF & GNU upite na <a 827 href="mailto:gnu@gnu.org"><gnu@gnu.org></a>. Postoje isto i <a 828 href="/contact/">drugi načini kontaktiranja</a> FSF-a. Prekinute poveznice i 829 drugi ispravci ili prijedlozi mogu biti poslani na <a 830 href="mailto:webmasters@gnu.org"><webmasters@gnu.org></a>. </p> 831 832 <p> 833 <!-- TRANSLATORS: Ignore the original text in this paragraph, 834 replace it with the translation of these two: 835 836 We work hard and do our best to provide accurate, good quality 837 translations. However, we are not exempt from imperfection. 838 Please send your comments and general suggestions in this regard 839 to <a href="mailto:web-translators@gnu.org"> 840 841 <web-translators@gnu.org></a>.</p> 842 843 <p>For information on coordinating and submitting translations of 844 our web pages, see <a 845 href="/server/standards/README.translations.html">Translations 846 README</a>. --> 847 Radimo naporno i dajemo sve od sebe da bi pružili točne, visoko kvalitetne 848 prijevode. Međutim, nismo oslobođeni od nesavršenosti. Molim vas šaljite 849 vaše komentare i općenite prijedloge u tom smislu na <a 850 href="mailto:web-translators@gnu.org"><web-translators@gnu.org></a>.</p> 851 <p>Za informacije o koordiniranju i slanju prijevoda naših mrežnih stranica, 852 pogledajte <a href="/server/standards/README.translations.html">README za 853 prijevode</a>.</p> 854 </div> 855 856 <p>Copyright © 1991, 1992, 1998, 2000, 2001, 2006, 2007, 2010, 2017, 2018, 857 2020 Free Software Foundation, Inc.</p> 858 859 <p>Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom <a rel="license" 860 href="http://creativecommons.org/licenses/by-nd/4.0/deed.hr">Creative 861 Commons Imenovanje-Bez prerada 4.0 međunarodna</a>.</p> 862 863 <!--#include virtual="/server/bottom-notes.hr.html" --> 864 <div class="translators-credits"> 865 866 <!--TRANSLATORS: Use space (SPC) as msgstr if you don't want credits.--> 867 <b>Prijevod</b>: Nevenko Baričević, 2013.</div> 868 869 <p class="unprintable"><!-- timestamp start --> 870 Zadnji put promijenjeno: 871 872 $Date: 2021/12/24 07:12:04 $ 873 874 <!-- timestamp end --> 875 </p> 876 </div> 877 </div> 878 <!-- for class="inner", starts in the banner include --> 879 </body> 880 </html>