napisao Richard Stallman
Ovaj članak predlaže smjernice za ulaganje snažnih i čvrstih napora s ciljem promicanja slobodnog softvera u državi i usmjeravanja ostatka zemlje prema slobodnom softveru.
Zadaća države je urediti društvo za slobodu i blagostanje svojih ljudi. Jedan aspekt te zadaće je, u računalnom području, poticati korisnike da prihvate slobodan softver: softver koji poštuje korisnikovu slobodu. Vlasnički (neslobodan) program gazi slobodu onih koji ga koriste; to je društveni problem na čijem bi iskorjenjivanju država trebala raditi.
Pri vlastitom korištenju računala, država treba inzistirati na slobodnom softveru zbog svojeg računalnog suvereniteta (državne kontrole nad njenim vlastitim računalnim radom). Svi korisnici zaslužuju imati kontrolu nad svojim korištenjem računala, no država ima odgovornost prema ljudima zadržati kontrolu nad računalnim radom kojeg radi u njihovo ime. Većina vladinih djelovanja danas je ovisna o korištenju računala, a njena kontrola nad tim djelovanjima ovisi o njenoj kontroli nad korištenjem računala. Gubitak ove kontrole u nekoj agenciji čija je zadaća od kritične važnosti potkopava nacionalnu sigurnost.
Prijelaz državnih agencija na slobodan softver može osigurati i dodatne dobrobiti, kao što su ušteda novca i ohrabrivanje lokalnih tvrtki za softversku podršku.
U ovom tekstu, “državni subjekti” odnose se na sve razine vlasti, a označuju javne agencije uključujući škole, javno-privatna partnerstva, djelatnosti koje u većini financira država kao što su ugovorne škole i “privatne” korporacije koje kontrolira država ili koje su osnovane uz posebne povlastice ili uz ulogu države.
Najvažnija politika tiče se obrazovanja, budući da ono oblikuje budućnost zemlje:
Ključna je i državna politika koja utječe na to koji softver pojedinci i organizacije koriste:
Nikada ne zahtijevati neslobodne programe
Običaji pravnih i javnih sektora moraju biti promijenjeni tako da nikada ne
zahtijevaju ili vrše pritisak na pojedince ili organizacije da koriste
neslobodan program. Isto bi tako trebale destimulirati praksu izdavaštva i
komunikacija koje podrazumijevaju takve posljedice (uključujući i ograničenje korištenja
digitalnih sadržaja (engl. Digital Restrictions Management)).
Distribuirati samo slobodan softver
Svaki put kada neki državni subjekt distribuira softver javnosti,
uključujući i programe koji su sastavni dio njihovih web stranicama ili su
navedeni na njima, on mora biti distribuiran kao slobodan softver i mora ga
biti moguće pokrenuti na platformi koja sadrži isključivo slobodan softver.
Državne web stranice
Web stranice i mrežne usluge državnih subjekata moraju biti osmišljene tako
da ih korisnici mogu koristiti, bez nedostataka, upotrebom isključivo
slobodnog softvera.
Slobodni formati i protokoli
Državni subjekti moraju koristiti samo formate datoteka i komunikacijske
protokole koji su dobro podržani slobodnim softverom, poželjno s objavljenim
tehničkim podacima. (Ne izražavamo to izrazom “standardi” jer
se to treba odnositi na nestandardizirana sučelja kao i na standardizirana.)
Na primjer, ne smiju distribuirati audio i video zapise u formatima koji
zahtijevaju Flash ili neslobodne kodeke, a javne knjižnice ne smiju
distribuirati djela s ograničenjem korištenja digitalnih sadržaja.
Odijeliti računala od licenci
Prodaja računala ne smije zahtijevati nabavku vlasničke softverske
licence. Od prodavača treba zakonom zahtijevati da ponudi kupcu izbor
kupovine računala bez vlasničkog softvera i bez plaćanja naknade za licencu.
Nametnuto plaćanje je sporedna nepravilnost i ne bi nam trebala skrenuti pažnju sa suštinske nepravde vlasničkog softvera, gubitka slobode, što je posljedica njegovog korištenja. Ipak, zlouporaba prisiljavanja korisnika da za njega plate daje određenim razvijateljima vlasničkog softvera dodatnu nepravednu prednost, štetnu za korisnikovu slobodu. Ispravno je da država spriječi ovu zlouporabu.
Više politika utječe na računalni suverenitet države. Državni subjekti moraju zadržati kontrolu nad svojim računalnim radom, a ne ustupiti kontrolu u privatne ruke. Ovi se zaključci tiču svih računala, uključujući i pametnih telefona.
Prijeći na slobodan softver
Državni subjekti moraju prijeći na slobodan softver i ne smiju instalirati,
ili nastaviti koristiti, bilo kakav neslobodan softver, osim kao privremenu
iznimku. Samo bi jedna agencija trebala imati ovlasti da odobri ove
privremene iznimke, i to samo iz opravdanih razloga. Cilj ove agencije
trebao bi biti smanjivanje broja iznimaka na nulu.
Razviti slobodna IT rješenja
Kada državni subjekt plaća razvoj računalnog rješenja, ugovor mora
zahtijevati da rješenje bude isporučeno kao slobodan softver i mora biti
izvedeno tako da se može pokretati i razvijati u 100% slobodnom
okruženju. Ovo mora biti zahtjev u svim ugovorima, te ukoliko razvijatelj ne
ispoštuje taj zahtjev, djelo ne može biti plaćeno.
Odabrati računala za slobodan softver
Kada državni subjekt kupuje ili unajmljuje računala, mora izabrati između
modela koji su najbliže, u svojem razredu, mogućnosti da rade bez ikakvog
vlasničkog softvera. Država treba održavati, za svaku pojedinu vrstu
računala, popis modela odobrenih na osnovi ovog kriterija. Modelima koji su
dostupni i javnosti i državi treba dati prednost pred onima dostupnima samo
državi.
Pregovarati s proizvođačima
Država treba aktivno pregovarati s proizvođačima kako bi omogućila
dostupnost (i državi i javnosti) odgovarajućih hardverskih proizvoda na
tržištu, u svim primjerenim područjima proizvodnje, koji ne zahtijevaju
vlasnički softver.
Ujediniti se s drugim državama
Država treba pozvati druge države da zajednički pregovaraju s proizvođačima
odgovarajućih hardverskih proizvoda. Zajedno će biti snažniji.
Računalni suverenitet (i sigurnost) države uključuje kontrolu nad računalima koja rade državni posao. To zahtijeva izbjegavanje softvera kao usluge, osim u slučaju kada uslugu pruža državna agencija iz iste grane vlasti, kao i drugih djelovanja koja umanjuju kontrolu države nad njenim računalnim radom. Stoga,
Državna politika utječe na razvoj slobodnog i neslobodnog softvera:
Poticati slobodno
Država bi trebala poticati razvijatelje da stvaraju ili unapređuju slobodan
softver i da ga učine dostupnim javnosti, na primjer oslobađanjem od poreza
ili drugim financijskim poticajima. Suprotno tome, takve poticaje ne bi
trebalo davati za razvoj, distribuciju ili korištenje neslobodnog softvera.
Ne poticati neslobodno
Posebice bi trebalo onemogućiti razvijateljima vlasničkog softvera
“doniranje” primjeraka školama i otpis poreza za nazivnu
vrijednost tog softvera. Vlasnički softver u školi nije opravdan.
Sloboda ne bi trebala podrazumijevati e-otpad:
Zamjenjivi softver
Mnoga moderna računala osmišljena su da onemoguće zamjenu svojeg
predinstaliranog softvera slobodnim softverom. Stoga, jedini način da ih se
oslobodi je da ih se baci u smeće. Takva praksa štetna je za društvo.
Zbog toga bi trebala biti protuzakonita, ili barem značajno obeshrabrivana visokim oporezivanjem, prodaja, uvoz ili distribucija veće količine novih računala (to jest, onih koja nisu polovna) ili računalno baziranih proizvoda čija tajnost značajki hardverskih sučelja ili namjerna ograničenja priječe korisnike da razvijaju, instaliraju i koriste zamjene za bilo koji instalirani softver kojeg bi proizvođač mogao nadograditi. To bi se posebno odnosilo na bilo koje uređaje za koje je potrebno napraviti “jailbreak” kako bi se instalirao drugi operacijski sustav, ili na uređaje na kojima su sučelja za neke vanjske uređaje tajna.
Ovim mjerama država može vratiti kontrolu nad svojim računalnim radom i navesti svoje građane, tvrtke i organizacije da preuzmu kontrolu nad svojim računalnim radom.