diff options
Diffstat (limited to 'talermerchantdemos/blog/articles/hr/shouldbefree.html')
| -rw-r--r-- | talermerchantdemos/blog/articles/hr/shouldbefree.html | 874 |
1 files changed, 874 insertions, 0 deletions
diff --git a/talermerchantdemos/blog/articles/hr/shouldbefree.html b/talermerchantdemos/blog/articles/hr/shouldbefree.html new file mode 100644 index 0000000..7a3c388 --- /dev/null +++ b/talermerchantdemos/blog/articles/hr/shouldbefree.html @@ -0,0 +1,874 @@ +<!--#set var="ENGLISH_PAGE" value="/philosophy/shouldbefree.en.html" --> + +<!--#include virtual="/server/header.hr.html" --> +<!-- Parent-Version: 1.86 --> + +<!-- This file is automatically generated by GNUnited Nations! --> +<title>Zašto bi softver trebao biti slobodan - Projekt GNU - Zaklada za slobodan +softver</title> + +<!--#include virtual="/philosophy/po/shouldbefree.translist" --> +<!--#include virtual="/server/banner.hr.html" --> +<h2>Zašto bi softver trebao biti slobodan</h2> + +<p> +napisao <a href="http://www.stallman.org/"><strong>Richard +Stallman</strong></a></p> +<h3 id="introduction">Uvod</h3> +<p> +Postojanje slobodnog softvera neizbježno postavlja pitanje o tome kako bi +trebalo donositi odluke o njegovom korištenju. Na primjer, pretpostavimo da +jedna osoba koja ima primjerak nekog programa sretne drugu osobu koja bi +također željela primjerak tog programa. U mogućnosti su kopirati taj +program; tko bi trebao odlučiti hoće li to i učiniti? Dotične osobe? Ili +treća strana, koju nazivamo “vlasnikom”?</p> +<p> + Razvijatelji softvera u razmatranju ovih pitanja uglavnom kreću od +pretpostavke da se odgovor temelji na kriteriju najveće moguće dobiti za +razvijatelja. Politička moć poslovnih krugova dovela je do toga da vlasti +usvoje i ovaj kriterij i odgovor kojeg su predložili razvijatelji: da +program ima vlasnika, tipično neku korporaciju povezanu s njegovim razvojem.</p> +<p> + Želio bih isto pitanje razmotriti na temelju drugačijeg kriterija: napretka +i slobode javnosti općenito.</p> +<p> + Odgovor na ovo ne može nam dati trenutni zakon—zakon bi trebao biti +prilagođen etici, a ne obratno. Odluku o tom pitanju ne može donijeti ni +trenutna praksa, premda bi mogla predložiti moguće odgovore. Jedini način na +koji se može donijeti odluka je pogledati na čiju je korist i na čiju štetu +priznavanje vlasništva nad softverom, zašto i u kojoj mjeri. Drugim +riječima, trebali bismo izvršiti analizu odnosa cijene i dobrobiti za +društvo kao cjelinu, uzimajući u obzir osobnu slobodu kao i proizvodnju +materijalnih dobara.</p> +<p> + U ovom eseju opisat ću učinak vlasništva i pokazati da je takav ishod +štetan. Moj zaključak je da programeri imaju dužnost poticati druge da +dijele, dalje distribuiraju, proučavaju i poboljšavaju softver kojeg pišu: +drugim riječima, da pišu <a +href="/philosophy/free-sw.html">“slobodan” softver</a>.<a +href="#f1">(1)</a></p> + +<h3 id="owner-justification">Kako vlasnici opravdavaju svoju moć</h3> +<p> + Oni koji imaju koristi od sadašnjeg sustava, u kojem programi predstavljaju +imovinu, iznose dva razloga kojima podupiru svoje zahtjeve za vlasništvom +nad programima: emocionalni razlog i ekonomski razlog.</p> +<p> + Emocionalni razlog glasi ovako: “Ulažem svoj znoj, svoje srce i dušu u +ovaj program. Njega stvaram <em>ja</em>, on je <em>moj</em>!”</p> +<p> + Ovaj razlog ne zahtijeva ozbiljno pobijanje. Osjećaj privrženosti je osjećaj +kojeg programeri mogu njegovati kad im odgovara; nije +neizbježan. Pogledajmo, na primjer, koliko rado isti ti programeri za plaću +uobičajeno prepišu sva prava na neku veliku korporaciju; emocionalna +privrženost tajnovito nestane. Suprotno tome, pogledajmo kako veliki +umjetnici srednjeg vijeka nisu stavljali na svoja djela ni svoje ime. Njima +ime umjetnika nije bilo važno. Ono što je bilo važno je to da je djelo bilo +napravljeno—i svrha kojoj će služiti. To gledište prevladavalo je +stoljećima.</p> +<p> + Ekonomski razlog glasi ovako: “Želim se obogatiti (obično neprecizno +opisano kao ‘zaraditi za život’), a ako mi ne dozvolite da se +obogatim programiranjem, onda neću programirati. Svi drugi su kao i ja, +dakle nitko nikada neće programirati. Stoga nećete uopće imati +programa!” Ova je prijetnja obično umotana kao prijateljski savjet +mudrih.</p> +<p> + Kasnije ću objasniti zašto je ova prijetnja varka. Najprije se želim +pozabaviti implicitnom pretpostavkom koja je vidljivija u drugačijem izboru +riječi kojima se izražava ovaj razlog.</p> +<p> + Ovaj izraz započinje usporedbom društvene korisnosti vlasničkog programa s +onim kada nemamo nikakvog programa, a zatim zaključuje da ja razvoj +vlasničkog softvera, u cjelini, koristan i da bi ga trebalo +poticati. Zabluda je ovdje u usporedbi samo dva ishoda—situaciji s +vlasničkim softverom nasuprot situaciji bez ikakvog softvera—i +pretpostavljanja da ne postoje druge mogućnosti.</p> +<p> + U sustavu softverskih autorskih prava, razvoj softvera se obično povezuje s +postojanjem vlasnika koji kontrolira korištenje softvera. Sve dok ta veza +postoji, često smo suočeni s izborom između vlasničkog softvera i +ničega. Međutim, ova veza nije nerazdvojiva niti neizbježna; ona je +posljedica određene društveno-pravne političke odluke koju preispitujemo: +odluke da postoje vlasnici. Izražavanje izbora kao ovog između vlasničkog +softvera nasuprot nikakvom softveru vapi za preispitivanjem. </p> + +<h3 id="against-having-owners">Argument protiv postojanja vlasnika</h3> +<p> + Pitanje koje se nameće je “Treba li razvoj softvera biti povezan s +postojanjem vlasnika koji ograničavaju njegovo korištenje?”</p> +<p> + Da bismo donijeli odluku o ovome, moramo procijeniti kakav učinak na društvo +ima svaka od ovih dviju radnji <em>neovisno jedna o drugoj</em>: učinak +razvijanja softvera (neovisno o njegovim uvjetima distribucije) i učinak +ograničavanja njegovog korištenja (pretpostavljajući da je softver već +razvijen). Ako je jedna od ovih radnji korisna, a druga je štetna, bilo bi +bolje da ih razdvojimo i činimo samo onu korisnu.</p> +<p> + Drugačije rečeno, ako je ograničavanje distribuiranja programa koji je već +razvijen štetno za društvo općenito, tada će etički razvijatelj softvera +odbaciti mogućnost da to čini.</p> +<p> + Da bismo odredili učinak ograničavanja dijeljenja, trebamo usporediti +vrijednost za društvo koju ima ograničeni (tj. vlasnički) program s onom +vrijednošću koju ima isti takav program koji je dostupan svima. Ta znači +usporediti dva moguća svijeta.</p> +<p> + Ova analiza također rješava i jednostavan protuargument, koji se ponekad +iznosi, da je “korist koju ima susjed kojem damo kopiju nekog programa +poništena štetom učinjenom vlasniku.” Ovaj protuargument pretpostavlja +da su i šteta i korist jednako velike. Analiza uključuje usporedbu ovih +veličina, te pokazuje da je korist mnogo veća.</p> +<p> + Da rasvijetlimo ovaj argument, primijenimo ga na drugo područje: izgradnju +ceste.</p> +<p> + Bilo bi moguće financirati izgradnju svih cesta naplatom cestarine. To bi +zahtijevalo da imamo naplatne kućice na svim raskrižjima. Takav bi sustav +pružio velik poticaj za poboljšavanje cesta. Imao bi također i svojstvo +uzrokovanja da korisnici bilo koje ceste plaćaju za tu cestu. Međutim, +naplatna kućica je umjetna prepreka glatkom odvijanju prometa—umjetna, +jer nije posljedica toga kako ceste ili automobili funkcioniraju. </p> +<p> + Uspoređujući slobodne ceste i ceste s naplatom cestarine, otkrivamo da su +(ako je sve ostalo jednako) ceste bez naplatnih kućica jeftinije za +izgradnju, jeftinije za upravljanje, sigurnije i učinkovitije.<a +href="#f2">(2)</a> U siromašnoj zemlji, cestarine mogu učiniti ceste +nedostupne mnogim građanima. Ceste bez naplatnih kućica stoga nude više +dobrobiti društvu za nižu cijenu; bolje su za društvo. Stoga, društvo bi +trebalo odabrati financirati ceste na drugačiji način, a ne naplatnim +kućicama. Korištenje cesta, jednom kad su izgrađene, mora biti slobodno.</p> +<p> + Kada zagovornici naplatnih kućica predlažu njihovo korištenje <em>samo</em> +kao način prikupljanja sredstava, oni iskrivljuju izbor koji je +dostupan. Naplatne kućice zaista prikupljaju sredstva, no čine i nešto +drugo: u suštini, one degradiraju cestu. Cesta s naplatom cestarine nije +tako dobra kao slobodna cesta; dobivanje tehnički savršenijih cesta ne mora +biti poboljšanje ako to znači zamjenjivanje slobodnih cesta onima s naplatom +cestarine.</p> +<p> + Naravno, izgradnja slobodne ceste ipak košta, što javnost mora nekako +platiti. Međutim, to ne podrazumijeva neizbježnost naplatnih kućica. Mi, +koji ionako moramo platiti, dobit ćemo više za naš novac kupujući slobodnu +cestu.</p> +<p> + Ne kažem da je lošije imati cestu s naplatom cestarine nego uopće ne imati +cestu. To bi bila istina kada bi cestarina bila toliko visoka da bi rijetko +tko mogao koristiti tu cestu—no to nije naročito vjerojatna politika +onih koji naplaćuju cestarine. Međutim, dokle god naplatne kućice uzrokuju +značajno rasipanje i neugodnost, bolje je skupiti novčana sredstva na manje +ometajući način.</p> +<p> + Kako bih primijenio isti argument na razvoj softvera, sada ću pokazati da +postojanje “naplatnih kućica” za korisne softverske programe +društvo skupo stoji: to čini programe skupljima za izradu, skupljima za +distribuciju i manje ugodnima i učinkovitima za korištenje. Iz toga slijedi +da izradu programa treba poticati na neki drugi način. Zato ću objasniti +druge načine poticanja i (do mjere koja je potrebna) financiranja razvoja +softvera.</p> + +<h4 id="harm-done">Šteta koju nanosi opstrukcija softvera</h4> +<p> + Razmotrimo na trenutak da je program razvijen i da su svi nužni troškovi za +njegov razvoj plaćeni; sada društvo treba izabrati hoće li ga učiniti +vlasničkim ili dozvoliti slobodno dijeljenje i korištenje. Pretpostavimo da +je postojanje programa i njegova dostupnost poželjna stvar.<a +href="#f3">(3)</a></p> +<p> + Ograničenja distribucije i mijenjanja programa ne mogu olakšati njegovo +korištenje. Oni mogu samo stvarati smetnju. Učinak stoga može biti samo +negativan. No, koliko? I kakve vrste?</p> +<p> + Tri različite razine materijalne štete dolaze od takve opstrukcije:</p> + +<ul> +<li>Manje ljudi koristi program.</li> + +<li>Nitko od korisnika ne može prilagoditi ili ispraviti program.</li> + +<li>Drugi razvijatelji ne mogu učiti iz programa niti temeljiti novo djelo na +njemu.</li> +</ul> + +<p> + Svaka razina materijalne štete ima prateći oblik psihosocijalne štete. Ovo +se odnosi na posljedice koje ljudske odluke imaju na njihove buduće +osjećaje, stavove i sklonosti. Ove promjene u načinu razmišljanja ljudi će +zatim imati daljnje posljedice na njihove odnose sa sugrađanima, a mogu +imati i materijalne posljedice.</p> +<p> + Ove tri razine materijalne štete rasipaju dio vrijednosti kojom je program +mogao doprinijeti, no ne mogu je potpuno poništiti. Ukoliko rasipaju gotovo +svu vrijednost programa, onda pisanje programa nanosi štetu društvu +maksimalno u visini truda uloženog u pisanje programa. Nedvojbeno, program +koji je profitabilan za prodaju mora pružiti neku izravnu materijalnu +korist.</p> +<p> + Međutim, uzimajući u obzir prateću psihosocijalnu štetu, nema granica šteti +koju razvoj vlasničkog softvera može učiniti.</p> + +<h4 id="obstructing-use">Opstrukcija korištenja programa</h4> +<p> + Prva razina štete ometa jednostavno korištenje programa. Trošak kopije +programa je gotovo nula (a taj posao možete platiti i tako da ga sami +odradite), stoga bi na slobodnom tržištu imao cijenu blizu nuli. Naknada za +autorska prava djeluje značajno destimulirajuće na korištenje programa. Ako +je neki široko korišten program vlasnički, daleko manje ljudi će ga +koristiti.</p> +<p> + Lako je pokazati da je ukupan doprinos programa društvu umanjen ako mu se +odredi vlasnik. Svaki potencijalni korisnik programa, suočen s potrebom da +plati za njegovo korištenje, može izabrati plaćanje ili se može odreći +korištenja programa. Kada korisnik odabere platiti, vrijednost prijenosa +dobara između dviju strana je nula. No svaki put kada netko izabere odreći +se korištenja programa, to šteti toj osobi, a ne donosi dobrobit +nikome. Zbroj negativnih vrijednosti s nulama mora biti negativan.</p> +<p> + No to ne umanjuje količinu rada koja je potrebna za <em>razvoj</em> +programa. Kao posljedica, učinkovitost cijelog procesa, mjerena +zadovoljstvom korisnika u odnosu na sat rada, smanjena je.</p> +<p> + Ovo odražava presudnu razliku između kopija programa i automobila, stolica +ili sendviča. Izvan znanstveno-fantastične literature ne postoji uređaj za +kopiranje materijalnih objekata. No programe je jednostavno kopirati; svatko +može proizvesti koliko god kopija je potrebno, uz vrlo malo truda. To ne +vrijedi za materijalne objekte zbog zakona o očuvanju materije: svaka nova +kopija mora biti izrađena od sirovina na isti način na koji je izrađena i +prva kopija.</p> +<p> + Kod materijalnih objekata, destimuliranje korištenja ima smisla, jer manje +kupljenih objekata znači i manje sirovina i rada potrebnih da bi ih se +izradilo. Istina je da postoji i početni trošak, trošak razvoja, koji se +raspoređuje na količinu proizvodnje. No sve dok je granični trošak +proizvodnje značajan, dodavanje dijela troška razvoja ne čini kvalitativnu +razliku. Isto tako ne zahtijeva ograničenja slobode običnih korisnika.</p> +<p> + Međutim, nametanje cijene na nešto što bi inače bilo besplatno kvalitativna +je promjena. Središnje nametnuta naknada za distribuciju softvera postaje +snažno destimulirajuća.</p> +<p> + Štoviše, središnja proizvodnja kakva se sada prakticira neučinkovita je čak +i kao sredstvo isporuke primjeraka softvera. Ovaj sustav uključuje +stavljanje fizičkih diskova ili kaseta u suvišna pakiranja, slanje velikog +broja njih oko svijeta i njihovog skladištenja za prodaju. Ovaj trošak +prikazan je kao rashod u poslovanju; istina je zapravo da je to dio +rasipanja uzrokovanog vlasništvom.</p> + +<h4 id="damaging-social-cohesion">Nanošenje štete društvenoj koheziji</h4> +<p> + Pretpostavimo da biste i vi i vaš susjed smatrali korisnim upotrebljavati +određeni program. Iz etičke brige za vašeg susjeda, trebali biste osjećati +da će ispravno upravljanje situacijom omogućiti obojici da ga +koristite. Zahtjev da se korištenje programa dozvoli samo jednom od vas, a +spriječi drugom, razdorna je; ni vi niti vaš susjed ne biste ga trebali +smatrati prihvatljivim.</p> +<p> + Prihvaćanje tipičnog softverskog licenčnog ugovora znači izdaju vašeg +susjeda: “Obećajem lišiti svojeg susjeda ovog programa kako bih mogao +imati kopiju za sebe.” Ljudi koji čine ovakve izbore osjećaju +unutarnji psihološki pritisak da ih opravdaju, umanjivanjem važnosti +pomaganja svojem susjedu—stoga trpi javni duh. Ovo je psihološka šteta +udružena s materijalnom štetom kao posljedice destimuliranja korištenja +programa.</p> +<p> + Mnogi korisnici nesvjesno prepoznaju nepravdu odbijanja dijeljenja, stoga +odlučuju zanemariti licence i zakone i ipak dijeliti programe. No, često +zbog toga osjećaju krivnju. Znaju da moraju kršiti zakone kako bi bili dobri +susjedi, ali i dalje zakone smatraju mjerodavnima, pa zaključuju da je biti +dobar susjed (što oni i jesu) nešto nevaljano i sramotno. To je također +vrsta psihosocijalne štete, no može se izbjeći odlukom da ove licence i +zakoni nemaju moralne vrijednosti.</p> +<p> + Programeri isto tako trpe psihosocijalnu štetu znajući da mnogim korisnicima +neće biti dozvoljeno korištenje njihovog rada. To dovodi do ciničnog stava +ili do poricanja. Programer može oduševljeno opisivati rad koji smatra +tehnički uzbudljivim; zatim, ako ga upitamo “Hoću li ga smjeti +koristiti?”, raspoloženje mu splasne i priznaje da je odgovor ne. Kako +bi izbjegao osjećaj obeshrabrenosti, ili će većinu vremena ignorirati ovu +činjenicu ili će usvojiti ciničan stav osmišljen kako bi umanjio njenu +važnost.</p> +<p> + Od vremena Reagana, najveća nestašica u Sjedinjenim državama nisu tehničke +inovacije, već volja da se zajedno radi za javno dobro. Nema smisla poticati +prvo na štetu ovog drugog.</p> + +<h4 id="custom-adaptation">Opstrukcija vlastite prilagodbe programa</h4> +<p> + Druga razina materijalne štete nemogućnost je prilagodbe programa. Lakoća +mijenjanja softvera jedna je od velikih prednosti nad starijom +tehnologijom. No, većinu komercijalno dostupnog softvera nije moguće +izmijeniti, čak i nakon što ga kupite. Možete ga uzeti ili ostaviti, kao +crnu kutiju—to je sve.</p> +<p> + Program kojeg možete pokretati sastoji se od nizova brojeva čije je značenje +nerazgovjetno. Nitko, čak ni dobar programer, ne može jednostavno izmijeniti +brojeve kako bi program radio nešto drugo.</p> +<p> + Programeri uobičajeno rade s “izvornim kodom” programa, koji je +pisan u nekom programskom jeziku kao što je Fortran ili C. Programski jezik +koristi imena kako bi se označili podaci koji se koriste i dijelovi +programa, a operacije predstavlja simbolima kao što su ‘+’ za +zbrajanje i ‘-’ za oduzimanje. Osmišljen je kako bi pomogao +programerima čitati i mijenjati programe. Ovdje je jedan primjer, program za +izračun udaljenosti između dvije točke u ravnini:</p> + +<pre> + float + distance (p0, p1) + struct point p0, p1; + { + float xdist = p1.x - p0.x; + float ydist = p1.y - p0.y; + return sqrt (xdist * xdist + ydist * ydist); + } +</pre> +<p> + Što konkretno izvorni kod predstavlja nije bitno; bitno je da izgleda kao +algebra, a osobi koja poznaje programski jezik bit će smislen i +jasan. Suprotno tome, ovdje je isti taj program u izvršnom obliku, na +računalu koje sam koristio kada sam ovo pisao: +</p> + +<pre> + 1314258944 -232267772 -231844864 1634862 + 1411907592 -231844736 2159150 1420296208 + -234880989 -234879837 -234879966 -232295424 + 1644167167 -3214848 1090581031 1962942495 + 572518958 -803143692 1314803317 +</pre> + +<p> + Izvorni kod je (barem potencijalno) koristan svakom korisniku programa. No, +većini korisnika nije dozvoljeno imati kopije izvornog koda. Izvorni kod +vlasničkog programa vlasnik uglavnom drži u tajnosti, da netko iz njega ne +bi nešto naučio. Korisnici dobivaju samo datoteke s nerazumljivim brojevima +koje će računalo izvršavati. To znači da samo vlasnik programa može +izmijeniti program.</p> +<p> + Prijateljica mi je jednom pričala kako je oko šest mjeseci radila kao +programer u jednoj banci, pišući program sličan nečem što je bilo +komercijalno dostupno. Bila je uvjerena da bi, kada bi mogla dobiti izvorni +kod tog komercijalno dostupnog programa, on mogao biti lako prilagođen +njihovim potrebama. Banka je to bila voljna platiti, ali nije joj bilo +dozvoljeno—izvorni kod bio je tajan. Tako joj je bilo potrebno šest +mjeseci nepotrebnog rada, rada koji se ubraja u BDP no zapravo je uzaludan.</p> +<p> + Xerox je oko 1977. godine laboratoriju za umjetnu inteligenciju (AI Lab) +<abbr title="Massachusetts Institute of Technology">MIT</abbr>-a poklonio +grafički pisač. Pokretao ga je slobodan softver kojem smo dodali mnogo +zgodnih mogućnosti. Na primjer, softver bi odmah po završetku ispisa +obavijestio korisnika o tome. Svaki put kada je pisač imao neki problem, kao +što je zastoj papira ili potrošen sav papir, softver bi odmah obavijestio +sve korisnike čiji ispis je bio na čekanju. Ove su odlike olakšavale rad bez +zastoja.</p> +<p> + Kasnije je Xerox dao AI Labu noviji, brži pisač, jedan od prvih laserskih +pisača. Pogonio ga je vlasnički softver koji je radio na odvojenom +namjenskom računalu, tako da nismo mogli dodati ni jednu od naših omiljenih +mogućnosti. Mogli smo urediti da se šalje obavijest o slanju ispisa na +namjensko računalo, ali ne i obavijest kada je ispis završen (a vremenski +razmak između tih dviju radnji bio je značajan). Nije postojao način na koji +bismo mogli doznati kada je ispis zapravo dovršen, mogli smo samo +pretpostavljati. Isto tako nitko nije bio obaviješten o zastoju papira, tako +da je često prolazio i sat vremena prije nego je problem bio otklonjen.</p> +<p> + Programeri sustava u AI Labu bili su sposobni takve probleme otkloniti, +vjerojatno jednako sposobni kao i sami autori tog programa. Xerox nije bio +zainteresiran za njihovo otklanjanje, a odabrali su da i nas spriječe u +tome, tako da smo bili prisiljeni prihvatiti te probleme, koji nikada nisu +bili riješeni.</p> +<p> + Većina dobrih programera iskusila je ovu frustraciju. Banka si je mogla +priuštiti pisanje novog programa od početka, no tipičan korisnik, bez obzira +koliko vješt bio, može samo odustati od toga.</p> +<p> + Odustajanje uzrokuje psihosocijalnu štetu—duhu +samopouzdanja. Demoralizirajuće je živjeti u kući koju ne možete preurediti +kako bi odgovarala vašim potrebama. To dovodi do rezignacije i +obeshrabrenja, koje se može proširiti i utjecati na druge aspekte nečijeg +života. Ljudi koji se ovako osjećaju nesretni su i ne rade dobro.</p> +<p> + Zamislite kako bi bilo da se receptima škrtari na način na koji se to čini +sa softverom. Mogli biste reći “Kako da promijenim ovaj recept kako +bih izbacio sol?”, a glavni kuhar bi odgovorio “Kako se +usuđujete vrijeđati moj recept, plod mojeg uma i nepca, pokušavajući +petljati po njemu? Nemate dovoljno znanja da izmijenite moj recept, a da on +nakon toga bude ispravan!”</p> +<p> + “Ali moj liječnik kaže da ne smijem jesti sol! Što da učinim? Hoćete +li mi vi ukloniti sol?”</p> +<p> + “Rado bih to učinio; moja naknada je samo 50 000 dolara.” +Budući da vlasnik ima monopol na izmjene, naknada ima tendenciju biti +visoka. “Međutim, trenutno nemam vremena. Zauzet sam narudžbom da +osmislim novi recept za brodski kolač za Ministarstvo pomorstva. Bit ću u +mogućnosti posvetiti vam se za približno dvije godine.”</p> + +<h4 id="software-development">Opstruiranje razvoja softvera</h4> +<p> + Treća razina materijalne štete pogađa razvoj softvera. Razvoj softvera je +bio evolucijski proces, gdje bi neka osoba uzela neki postojeći program i +ponovno napisala neke njegove dijelove za jedan mogući ishod, zatim bi druga +osoba ponovno napisala neke dijelove kako bi dodala drugi mogući ishod; u +nekim slučajevima, to bi se nastavljalo kroz vremenski period od dvadeset +godina. U međuvremenu, dijelovi programa bili bi +“kanibalizirani” kako bi činili početak nekih drugih programa.</p> +<p> + Postojanje vlasnika sprečava ovakvu evoluciju, čineći nužnim počinjanje +ispočetka kada se razvija neki program. Ono također sprečava nove vježbenike +u proučavanju postojećih programa kako bi naučili korisne tehnike ili čak i +način na koji se veliki programi mogu izgrađivati.</p> +<p> + Vlasnici isto tako ometaju obrazovanje. Sreo sam sjajne studente računalnih +znanosti koji nikada nisu vidjeli izvorni kod nekog velikog programa. Mogu +biti dobri u pisanju malih programa, ali ne mogu početi učiti različite +vještine pisana velikih programa ako ne mogu vidjeti kako su to učinili +drugi.</p> +<p> + U bilo kojem intelektualnom području, čovjek može doseći veće visine stojeći +na ramenima drugih. No to uglavnom više nije dozvoljeno u području +softvera—možete stajati samo na ramenima drugih ljudi <em>iz vaše +tvrtke</em>.</p> +<p> + Pridružena psihosocijalna šteta utječe na duh znanstvene suradnje, koji je +običavao biti toliko jak da bi znanstvenici surađivali čak i kada su njihove +zemlje bile u ratu. U tom duhu, japanski oceanografi koji su napustili svoj +laboratorij na jednom otoku u Pacifiku pažljivo su sačuvali svoj rad za +osvajačke marince Sjedinjenih Država i ostavili im poruku da se dobro +pobrinu za njega.</p> +<p> + Sukob za profit razorio je ono što je međunarodni sukob poštedio. Danas +znanstvenici iz mnogih područja ne objavljuju u svojim člancima dovoljno da +bi omogućili drugima da ponove pokus. Objavljuju samo toliko koliko je +dovoljno da omogući čitateljima da se dive koliko su ovi uspjeli +napraviti. Ovo je svakako istina u računalnoj znanosti, gdje je izvorni kod +programa o kojem se izvještava uglavnom tajan.</p> + +<h4 id="does-not-matter-how">Nije važno kako je dijeljenje ograničeno</h4> +<p> + Raspravljao sam o učincima sprečavanja ljudi da kopiraju, mijenjaju i +dorađuju program. Nisam odredio kako se to ometanje provodi, jer to ne +utječe na zaključak. Bilo da se to radi zaštitom od kopiranja, autorskim +pravima, licencama, šifriranjem, <abbr title="Read-only Memory">ROM</abbr> +karticama ili hardverskim serijskim brojevima, ako <em>uspije</em> +spriječiti korištenje, nanosi štetu.</p> +<p> + Korisnici smatraju neke od ovih metoda odvratnijima od drugih. Predlažem da +su najmrskije one metode koje postižu svoj cilj.</p> + +<h4 id="should-be-free">Softver treba biti slobodan</h4> +<p> + Pokazao sam kako je vlasništvo nad programom—moć ograničavanja +njegovog mijenjanja ili kopiranja—ometajuće. Njegovi negativni učinci +široko su rasprostranjeni i važni. Iz toga slijedi da društvo ne bi smjelo +imati vlasnike programa.</p> +<p> + Drugi način da se ovo shvati je da je slobodan softver ono što je društvu +potrebno, dok je vlasnički softver slab nadomjestak za to. Poticanje tog +nadomjestka nije racionalan način dobivanja onoga što nam je potrebno.</p> +<p> + Vaclav Havel nas je savjetovao da “radimo za nešto zato što je to +dobro, a ne samo zato što ima izgleda uspjeti.” Tvrtka koja proizvodi +vlasnički softver ima izgleda uspjeti u svojim uskim uvjetima, no to nije +nešto što je dobro za društvo.</p> + +<h3 id="why-develop">Zašto će ljudi razvijati softver</h3> +<p> + Ako uklonimo autorska prava kao način poticanja ljudi da razvijaju softver, +isprva će se razvijati manje softvera, ali će taj softver biti +korisniji. Nije jasno hoće li ukupno zadovoljstvo korisnika biti manje; no +ako bude, ili ako ga budemo željeli povećati, postoje i drugi načini +poticanja razvoja, jednako kao što postoje i drugi načini osim naplatnih +kućica na koje se može prikupiti novac za ceste. Prije nego što počnem +govoriti o tome kako se to može učiniti, želim provjeriti koliko je umjetnog +poticaja istinski potrebno.</p> + +<h4 id="fun">Programiranje je zabavno</h4> +<p> + Postoje neka zanimanja za koje će se rijetki opredijeliti, osim zbog novca; +na primjer, izgradnja cesta. Postoje druga područja istraživanja i +umjetnosti u kojima nema velike mogućnosti da se postane bogat, za koje se +ljudi opredjeljuju zbog svojeg zanosa ili njihove vrijednosti za +društvo. Primjeri uključuju matematičku logiku, klasičnu glazbu i +arheologiju, te političko organiziranje među radnicima. Ljudi se natječu, +više tužno nego žestoko, za tih nekoliko dostupnih plaćenih namještenja, od +kojih nijedno nije naročito dobro plaćeno. Postoji mogućnost da čak i plate +za priliku da rade u određenom području, ako si to mogu priuštiti.</p> +<p> + Takvo se područje može preko noći preobraziti ako počne nuditi mogućnost +bogaćenja. Kada se jedan radnik obogati, ostali zahtijevaju istu +priliku. Uskoro svi mogu zahtijevati veliku količinu novca da bi radili ono +što su do tada radili iz zadovoljstva. Nakon nekoliko godina, svatko povezan +s tim područjem rada s podsmijehom će gledati na pomisao da u tom području +nešto radi bez velike financijske koristi. Savjetovat će društvene planere +da osiguraju takvu financijsku korist, propisujući posebne povlastice, moći +i monopol koji su potrebni za to.</p> +<p> + Ova se promjena dogodila u području računalnog programiranja osamdesetih +godina dvadesetog stoljeća. U sedamdesetim godinama su se pojavili članci o +“računalnom ovisništvu”: korisnici su bili “online” +i trošili na to velik novac. Općenito se smatralo da ljudi često vole +programiranje dovoljno snažno da unište svoj brak. Danas se općenito smatra +da nitko ne bi želio programirati, osim za veliku plaću. Ljudi su zaboravili +ono što su prije znali.</p> +<p> + Ako je u nekom trenutku istina da će većina ljudi raditi u određenom +području jedino za visoku plaću, ne mora tako i ostati. Dinamika promjene +može ići i unatrag, ako društvo osigura poticaj. Ako uklonimo mogućnost +velikog bogatstva, tada će nakon nekog vremena, kada ljudi prilagode svoje +stavove, ponovno biti željni rada u tom području radi zadovoljstva zbog +postignuća.</p> +<p> + Pitanje “Kako da platimo programere?” postaje lakše kada +shvatimo da se ne radi o tome da im platimo cijelo bogatstvo. Lakše je +jednostavno osigurati im dobar život.</p> + +<h4 id="funding">Financiranje slobodnog softvera</h4> +<p> + Ustanove koje plaćaju programere ne moraju biti softverske kuće. Mnoge druge +ustanove koje to mogu raditi već postoje.</p> +<p> + Za proizvođače hardvera je bitno da podržavaju razvoj softvera čak i ako ne +mogu kontrolirati korištenje softvera. Godine 1970. mnogo je njihovog +softvera bilo slobodno jer nisu razmatrali njegovo ograničavanje. Danas +svojom sklonošću pridruživanja konzorcijima pokazuju svoje shvaćanje da +posjedovanje softvera nije nešto što im je uistinu važno.</p> +<p> + Sveučilišta provode mnoge softverske projekte. Danas često prodaju svoje +rezultate, ali 1970. to nisu činili. Postoji li ikakva sumnja u to da bi +sveučilišta razvijala slobodan softver ako im ne bi bilo dopušteno prodavati +softver? Ove bi se projekte moglo podržavati istim vladinim ugovorima i +stipendijama kojima se sada podržava razvoj vlasničkog softvera.</p> +<p> + Danas je uobičajeno da sveučilišni istraživači dobiju stipendije za razvoj +sustava, razviju ga gotovo do kraja i nazovu ga “dovršenim”, a +zatim osnuju tvrtke gdje zaista dovrše projekt i učine ga +upotrebljivim. Ponekad nedovršenu verziju proglase “slobodnom”; +ako su pokvareni do srži, umjesto toga od sveučilišta zatraže ekskluzivnu +licencu. To nije tajna: otvoreno je priznaju svi kojih se tiče. No kada +istraživači ne bi bili izloženi iskušenju da čine ove stvari, ipak bi i +dalje radili svoja istraživanja. </p> +<p> + Programeri koji pišu slobodan softver mogu za život zarađivati prodajom +usluga povezanih s tim softverom. Bio sam plaćen da prenesem <a +href="/software/gcc/">GNU-ov prevodilac za jezik C</a> na novi hardver i da +izradim dodatke korisničkog sučelja za <a href="/software/emacs/">GNU-ov +Emacs</a>. (Ta poboljšanja, kada su gotova, nudim javnosti.) Također držim i +predavanja za koja sam plaćen.</p> +<p> + Nisam sam u ovome načinu rada, sada postoji uspješna, rastuća korporacija +koja ne radi nikakvu drugu vrstu posla. Više drugih tvrtki isto tako pružaju +komercijalnu podršku za slobodan softver sustava GNU. To je začetak +gospodarske grane za neovisnu softversku podršku—gospodarske grane +koja bi mogla postati prilično velika ukoliko slobodan softver postane +dominantan. To korisnicima pruža mogućnost koja, osim za one vrlo bogate, +uglavnom nije dostupna kod vlasničkog softvera.</p> +<p> + Nove ustanove kao što je <a href="/fsf/fsf.html">Zaklada za slobodan +softver</a> također mogu financirati programere. Većina novčanih sredstava +Zaklade dolazi od korisnika koji poštom kupuju magnetske trake. Softver na +trakama je slobodan, što znači da svaki korisnik ima slobodu kopirati ga i +mijenjati, no svejedno mnogi plaćaju da bi dobili kopije. (Prisjetite se da +se “slobodan softver” odnosi na slobodu, ne na cijenu.) Neki +korisnici koji već imaju kopiju naručuju trake kao način davanja priloga za +kojeg misle da ga zaslužujemo. Zaklada isto tako prima i značajne donacije +od proizvođača računala.</p> +<p> + Zaklada za slobodan softver je neprofitna i njezin prihod troši se na +zapošljavanje što je moguće više programera. Da je postavljena kao poduzeće, +koje distribuira javnosti isti slobodan softver za istu naknadu, sada bi +svojem osnivaču osiguravala vrlo dobre prihode.</p> +<p> + Zato što je Zaklada osnovana kao neprofitna, programeri često rade za +Zakladu u pola cijene koju bi mogli postići drugdje. Čine to zbog toga što +nemamo birokraciju, a i zbog toga što osjećaju zadovoljstvo znajući da +korištenje njihovog rada neće biti ometano. Najviše od svega, čine to zato +što je programiranje zabavno. Dodatno, volonteri su za nas napisali mnogo +korisnih programa. (Čak su i pisci tehničke dokumentacije počeli +volontirati.)</p> +<p> + Ovo potvrđuje da je područje programiranja najviše očaravajuće od svih +područja, zajedno s glazbom i umjetnošću. Ne moramo se plašiti da nitko neće +htjeti programirati.</p> + +<h4 id="owe">Što korisnici duguju razvijateljima?</h4> +<p> + Postoji dobar razlog da korisnici softvera osjećaju moralnu obavezu +doprinijeti njegovom razvoju. Razvijatelji slobodnog softvera doprinose radu +korisnika, tako da je i pošteno i u dugoročnom interesu korisnika +financirati ih kako bi nastavili.</p> +<p> + Međutim, ovo se ne odnosi na razvijatelje vlasničkog softvera, budući da +opstruktivnost zaslužuje kaznu, a ne nagradu.</p> +<p> + Stoga imamo paradoks: razvijatelj slobodnog softvera ima pravo na podršku +korisnika, no bilo kakav pokušaj da se ova moralna dužnost pretvori u uvjet +razara temelje za ovu dužnost. Razvijatelj može ili zaslužiti nagradu ili je +zahtijevati, ali ne može oboje.</p> +<p> + Vjerujem da etički razvijatelj suočen s ovim paradoksom mora djelovati tako +da zasluži nagradu, no trebao bi i moliti korisnike za dobrovoljne +donacije. Na kraju će korisnici naučiti podržavati razvijatelje bez prisile, +jednako kako su naučili podržavati javne radio i televizijske postaje.</p> + +<h3 id="productivity">Što je softverska učinkovitost? </h3> +<p> + Kada bi softver bio slobodan, i dalje bismo imali programere, no možda bi ih +bilo manje. Bi li to bilo loše za društvo?</p> +<p> + Ne nužno. Danas napredne države imaju manje poljoprivrednika nego +1900. godine, no ne mislimo da je to loše za društvo, zato jer manje njih +proizvodi više hrane za potrošače nego što je prije činilo njih više. To +nazivamo poboljšanom učinkovitošću. Slobodan softver bi zahtijevao daleko +manje programera da bi se zadovoljila potreba, zbog povećane softverske +učinkovitosti na svim razinama:</p> + +<ul> +<li> Šira upotreba svakog razvijenog programa.</li> +<li> Mogućnost prilagođavanja postojećih programa umjesto započinjanja ispočetka.</li> +<li> Bolje obrazovanje programera.</li> +<li> Uklanjanje podvostručenog truda prilikom razvijanja.</li> +</ul> + +<p> + Oni koji prigovaraju suradnji tvrdeći da bi rezultirala zapošljavanjem manje +programera zapravo prigovaraju povećanoj učinkovitosti. Usprkos tome, ti +ljudi uglavnom prihvaćaju široko rasprostranjeno uvjerenje da je softverskoj +industriji potrebna veća učinkovitost. Kako to?</p> +<p> + “Softverska učinkovitost” može značiti dvije različite stvari: +ukupnu učinkovitost cjelokupnog softverskog razvoja, ili učinkovitost +pojedinačnih projekata. Ukupna učinkovitost je ono što bi društvo željelo da +se poveća, a najizravniji način da se to učini je da se uklone umjetne +prepreke suradnji koje smanjuju tu učinkovitost. No, istraživači koji +proučavaju područje “softverske učinkovitosti” usredotočuju se +samo na ovaj drugi, ograničeni, smisao tog izraza, gdje poboljšanje +zahtijeva težak tehnički napredak.</p> + +<h3 id="competition">Je li konkurencija neizbježna?</h3> +<p> + Je li neizbježno da se ljudi pokušavaju natjecati, nadmašiti svoje suparnike +u društvu? Možda jest. No konkurencija sama po sebi nije štetna, štetna +stvar je <em>borba</em>.</p> +<p> + Postoji mnogo načina na koje se moguće natjecati. Natjecanje se može +sastojati od pokušaja da uvijek postignemo više, da nadmašimo ono što su +drugi učinili. Na primjer, nekada, natjecanje se odvijalo među programerskim +čarobnjacima—natjecanje u tome tko može natjerati računalo da napravi +najnevjerojatniju stvar ili u tome tko može napraviti najkraći ili najbrži +program za određeni zadatak. Ovakva vrsta natjecanja donosi dobrobit +svakome, <em>tako dugo dok</em> se održava fer sportski duh.</p> +<p> + Konstruktivno natjecanje je dovoljno da bi motiviralo ljude za velike +napore. Mnogi ljudi natječu se kako bi bili prvi koji su posjetili sve +zemlje svijeta, neki čak troše bogatstvo pokušavajući to učiniti. No, ne +podmićuju kapetane brodova da nasuču svoje rivale na puste otoke. Zadovoljni +su time da najbolji pobijedi.</p> +<p> + Natjecanje postaje borba kada natjecatelji počnu pokušavati ometati jedni +druge umjesto da sami napreduju—kada izraz “Neka najbolji +pobijedi” ustupi mjesto izrazu “Hoću pobijediti, bio najbolji +ili ne.” Vlasnički softver štetan je, ne zato što je to oblik +natjecanja, nego zato što je to oblik borbe među građanima našeg društva.</p> +<p> + Natjecanje u poslu nije nužno borba. Na primjer, kada se trgovine mješovitom +robom natječu, sav njihov napor usmjeren je na poboljšavanje vlastitog +djelovanja, ne na sabotažu suparnika. No, ovo nije iskazivanje posebne +posvećenosti poslovnoj etici, prije je to zato što je, osim fizičkog +nasilja, malo prostora za borbu u toj vrsti posla.Ne dijele sva poslovna +područja ovu osobinu. Zadržavanje informacije koja bi mogla svima pomoći da +napreduju oblik je borbe.</p> +<p> + Poslovna ideologija ne priprema ljude da se odupru iskušenju borbe s +konkurencijom. Neke vrste borbe izbačene su antitrustovskim zakonima, +istinom u zakonima o oglašavanju i slično, ali umjesto da to uopće u načelno +odbacivanje borbe općenito, direktori su izmislili druge oblike borbe koji +nisu posebno zabranjeni. Resursi društva rasipaju se u ekonomskom +ekvivalentu frakcijskog građanskog rata.</p> + +<h3 id="communism">“Zašto se ne preseliš u Rusiju?”</h3> +<p> + U Sjedinjenim Državama, svaki zagovornik bilo čega osim krajnjeg oblika +laissez-faire sebičnosti često je čuo ovakvu optužbu. Na primjer, uperena je +protiv onih koji podržavaju nacionalni sustav zdravstvene skrbi, kakav +postoji u svim drugim industrijaliziranim narodima svijeta. Uperena je +protiv javne podrške umjetnosti, također zajedničke svim naprednim +narodima. Pomisao da građani imaju bilo kakvu dužnost prema javnom dobru u +Americi je izjednačena s komunizmom. No, koliko su te ideje zaista slične?</p> +<p> + Komunizam kakav je primjenjivao Sovjetski savez bio je sustav središnje +kontrole gdje je sva djelatnost bila jednoobrazna, navodno za opće dobro, no +zapravo uime članova Komunističke partije. Isto tako je oprema za kopiranje +bila strogo čuvana kako bi se spriječilo ilegalno kopiranje.</p> +<p> + Američki sustav softverskih autorskih prava primjenjuje središnju kontrolu +nad distribucijom programa i čuva opremu za kopiranje automatskim sustavima +zaštite od kopiranja kako bi spriječio ilegalno kopiranje.</p> +<p> + Suprotno tome, ja radim na tome da izgradim sustav u kojem su ljudi slobodni +odlučiti o svojim djelovanjima, a naročito, slobodni pomoći svojim susjedima +i slobodni izmijeniti i poboljšati alate koje koriste u svakodnevnom +životu. Sustav temeljen na dobrovoljnoj suradnji i na decentralizaciji.</p> +<p> + Dakle, ako ćemo suditi gledišta po njihovim sličnostima ruskom komunizmu, +vlasnici softvera su ti koji su komunisti.</p> + +<h3 id="premises">Pitanje pretpostavki</h3> +<p> + U ovom dokumentu krećem od pretpostavke da korisnik softvera nije manje +važan od autora, ili čak autorovog poslodavca. Drugim riječima, njihovi +interesi i potrebe imaju jednaku težinu, kada odlučujemo koji je pravac +djelovanja najbolji.</p> +<p> + Ova pretpostavka nije općeprihvaćena. Mnogi se drže toga da je autorov +poslodavac bitno važniji od bilo koga drugog. Kažu, na primjer, da je smisao +vlasništva nad softverom davanje autorovom poslodavcu prednosti koju +zaslužuje—bez obzira na to kako to može utjecati na javnost.</p> +<p> + Nema koristi od pokušaja dokazivanja ili pobijanja ovih pretpostavki. Dokaz +zahtijeva dijeljene pretpostavke. Stoga je većina onoga što imam za reći +namijenjeno samo onima koji dijele moje pretpostavke, ili ih barem zanima +koje su njihove posljedice. Za one koji vjeruju da su vlasnici važniji od +svih drugih, ovaj dokument je jednostavno beznačajan.</p> +<p> + No, zašto bi veliki broj Amerikanaca prihvatio pretpostavku kojom se +određeni ljudi po važnosti izdižu iznad svih drugih? Djelomično zbog +uvjerenja da je ova pretpostavka dio pravne tradicije američkog +društva. Neki ljudi misle da dovođenje te pretpostavke u pitanje znači +izazov temeljima društva.</p> +<p> + Važno je da ti ljudi shvate da ove pretpostavke nisu dio naše pravne +tradicije. Nikada nisu niti bile.</p> +<p> + Dakle, Ustav kaže da je smisao autorskih prava “promicati napredak +znanosti i korisnih umjetnosti.” Vrhovni sud pojasnio je to, +izjavljujući u slučaju <em>Fox Filma protiv Doyala</em> da “jedini +interes Sjedinjenih Država i prvenstveni cilj dodjeljivanja monopola +[autorskih prava] leži u općim dobrobitima koje javnost dobiva od truda +autora.”</p> +<p> + Od nas se ne zahtijeva da se složimo s Ustavom ili Vrhovnim sudom. (U jednom +trenutku, oboje su dopuštali ropstvo.) Dakle, njihovi stavovi ne pobijaju +pretpostavku nadmoćnosti vlasnika. No, nadam se da će svijest o tome da je +to pretpostavka radikalno desnog krila, a ne tradicionalno priznata +pretpostavka, oslabiti njenu privlačnost.</p> + +<h3 id="conclusion">Zaključak</h3> +<p> + Želimo vjerovati da naše društvo potiče pomaganje svojem susjedu, no svaki +put kada nagradimo nečiju opstruktivnost, ili se divimo nečijem bogatstvu +koje su stekli na ovaj način, šaljemo suprotnu poruku.</p> +<p> + Škrtarenje softverom jedan je oblik naše opće voljnosti da zanemarimo +blagostanje društva u zamjenu za osobnu dobit. Možemo to zanemarivanje +pratiti od Ronalda Reagana do Dicka Cheneya, od Exxona do Enrona, od +neuspješnih banaka do neuspješnih škola. Možemo ga mjeriti veličinom +beskućničke populacije i zatvorske populacije. Protudruštveni duh hrani se +sam sobom, jer što više vidimo da nam drugi ljudi ne žele pomoći, više se +uzaludnim čini da mi pomognemo njima. Time se društvo raspada u džunglu.</p> +<p> + Ne želimo li živjeti u džungli, moramo promijeniti naše stavove. Moramo +početi slati poruku da je dobar građanin onaj koji surađuje kada je to +svrsishodno, a ne onaj koji je uspješan u uzimanju od drugih. Nadam se da će +pokret za slobodan softver tome doprinijeti: barem u jednom području, +zamijenit ćemo džunglu efikasnijim sustavom koji potiče i funkcionira na +dobrovoljnoj suradnji.</p> + + +<h3 id="footnotes">Napomene</h3> + +<ol> +<li id="f1">Riječ “slobodan” u izrazu “slobodan softver” odnosi +se na slobodu, a ne na cijenu; cijena plaćena za primjerak slobodnog +programa može biti nula, ili mala, ili (rijetko) prilično velika.</li> + +<li id="f2">Problemi zagađenja i prometne zagušenosti ne mijenjaju ovaj +zaključak. Želimo li vožnju učiniti skupljom kako bismo destimulirali vožnju +općenito, nepovoljno je to učiniti upotrebom naplatnih kućica, koje +doprinose i zagađenju i zagušenju. Porez na gorivo mnogo je bolji. Jednako +tako, želja da poboljšamo sigurnost ograničavajući najveću dozvoljenu brzinu +nebitna je; cesta sa slobodnim pristupom povećava prosječnu brzinu +izbjegavanjem zaustavljanja i zadržavanja, za bilo koje ograničenje brzine.</li> + +<li id="f3">Netko može smatrati određeni računalni program nečim štetnim što ne bi +smjelo uopće biti dostupno, kao što je baza podataka osobnih informacija +Lotus Marketplace, koja je povučena iz prodaje zbog neodobravanja +javnosti. Većina onoga što govorim ne odnosi se na ovaj slučaj, ali nema +previše smisla prepirati se zbog postojanja vlasnika na temelju toga da će +vlasnici uzrokovati manju dostupnost programa. Vlasnik ga neće učiniti +<em>potpuno</em> nedostupnim, kao što bismo željeli u slučaju programa čije +se korištenje smatra štetnim.</li> +</ol> + +<hr /> +<blockquote id="fsfs"><p class="big">Ovaj esej objavljen je u djelu <a +href="http://shop.fsf.org/product/free-software-free-society/"><cite>Slobodan +softver, slobodno društvo: Izabrani eseji Richarda M. Stallmana</cite></a>.</p></blockquote> + +<div class="translators-notes"> + +<!--TRANSLATORS: Use space (SPC) as msgstr if you don't have notes.--> + </div> +</div> + +<!-- for id="content", starts in the include above --> +<!--#include virtual="/server/footer.hr.html" --> +<div id="footer"> +<div class="unprintable"> + +<p>Molimo vas, općenite upite o FSF & GNU šaljite na <a +href="mailto:gnu@gnu.org"><gnu@gnu.org></a>. Postoje i <a +href="/contact/">drugi načini kontaktiranja</a> FSF-a. Prekinute poveznice i +ostale ispravke ili prijedloge možete poslati na <a +href="mailto:webmasters@gnu.org"><webmasters@gnu.org></a>.</p> + +<p> +<!-- TRANSLATORS: Ignore the original text in this paragraph, + replace it with the translation of these two: + + We work hard and do our best to provide accurate, good quality + translations. However, we are not exempt from imperfection. + Please send your comments and general suggestions in this regard + to <a href="mailto:web-translators@gnu.org"> + + <web-translators@gnu.org></a>.</p> + + <p>For information on coordinating and submitting translations of + our web pages, see <a + href="/server/standards/README.translations.html">Translations + README</a>. --> +Radimo naporno i dajemo sve od sebe kako bismo pružili točne, visoko +kvalitetne prijevode. Međutim, nismo oslobođeni od nesavršenosti. Molimo +vas, šaljite svoje komentare i općenite prijedloge u tom smislu na <a +href="mailto:web-translators@gnu.org"><web-translators@gnu.org></a>. +Za informacije o koordiniranju i dostavljanju prijevoda naših mrežnih +stranica, pogledajte <a +href="/server/standards/README.translations.html">PROČITAJME za +prijevode</a>.</p> +</div> + +<p>Copyright © 1991, 1992, 1998, 2000, 2001, 2006, 2007, 2010, 2017, 2018, +2020 Free Software Foundation, Inc.</p> + +<p>Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom <a rel="license" +href="http://creativecommons.org/licenses/by-nd/4.0/deed.hr"> Creative +Commons Imenovanje-Bez prerada 4.0 Internațional</a>.</p> + +<!--#include virtual="/server/bottom-notes.hr.html" --> +<div class="translators-credits"> + +<!--TRANSLATORS: Use space (SPC) as msgstr if you don't want credits.--> +<b>Prijevod</b>: Nevenko Baričević, 2013.</div> + +<p class="unprintable"><!-- timestamp start --> +Vrijeme zadnje izmjene: + +$Date: 2020/07/05 14:01:37 $ + +<!-- timestamp end --> +</p> +</div> +</div> +<!-- for class="inner", starts in the banner include --> +</body> +</html> |